Svako zlo za neko dobro, kaže Mario Valentić koji je razoran potres u rodnoj Petrinji doživio emotivno, ali i pribrano. Tog 29. prosinca u Banovini nisu bili samo njegovi roditelji već i stariji sin. Na sreću, prošli su neozlijeđeno. Za razliku od obiteljske kuće. Što je glavni cilj Udruge PET plus kojoj je postao svojevrstan ambasador te kakva sjećanja iz djetinjstva ga vežu za ovaj kraj otkriva sljedeća priča.
Rodna Petrinja za Maria Valentića nije do temelja razrušen grad. Svakako, ona je ranjena, no itekako živa. Jer srce ovog grada su ljudi, njihove priče i sjećanja.
Pogledaj i ovo
"Mene za Petrinju veže hrvanje moje, tamo je moj klub, u njemu sam odrastao, stasao. Tamo su mi roditelji. Zadnjih deset godina sam počeo drugačije gledati Petrinju jer ima velik potencijal. Imamo rijeku Kupu, goru, prekrasne biciklističke staze", započeo je Mario.
I baš zbog svega toga od ovog kraja se ne smiju dići ruke. Mario je postao svojevrstan ambasador inicijative i udruge Pet plus kojoj je u cilju profesionalno, etično i transparentno stati uz Banovinu i sve nedaće koje su je zadesile.
"U ovoj prvoj fazi cilj je bio ljudima osigurati krov nad glavom. Spajamo direktno donatore s najpotrebitijima. Ljudi koji doniraju novac znaju kojoj točno obitelji je otišao", ispričao je Valentić.
"Ljudima je jako značilo, i sam sam svjedočio tome da dođeš u neka sela i da se samo pojaviš. Poslije su imali dosta hrane, da se pojaviš i kažeš im da nisu zaboravljeni", dodao je.
Do sad je donirano 20-ak montažnih kućica i kontejnera, a sljedeći ciljevi su oživjeti gospodarstvo u narednim mjesecima i godinama.
"Tako da su se već obišle OPG-ovi, pilane, sirane i žele se napraviti poslovni planovi", kaže Mario i dodaje: "Lijepo je pomoć ljudima i još ljepše kad se to napravi i nikome ne kaže. To je još veća snaga te pomoći."
I samog ga je iznenadilo zajedništvo koje se rodilo iz ove tragedije. Kaže, dirljivo je gledati konvoje pomoći koji i dalje pristižu. On sam, prvo je pomogao svojim roditeljima čija je kuća ostala bez krova.
"Dok smo bili na krovu, udaralo je. Tu večer u utorak je udarilo pet, šest puta. Srce ti poskoči, reakcija je ovo i nastaviš radit", prisjetio se Valentić.
Njega je potres zatekao u Zagrebu. Na treningu. Nije paničario jer mu to, kaže, nije u prirodi. Ipak, tek kada je saznao da su mu roditelji dobro baš kao i stariji sin koji je kod njih bio na praznicima, potpuno se smirio.
"Uplašio se naravno. Ja isto nisam bio tamo, možemo zamisliti. Ako je treslo u Zagrebu, sigurno je stanje šoka, ali je brzo otišao u Dalmaciju kod druge bake i dide pa je sad super", kaže Mario.
Ovaj kineziolog i glumac vjeruje kako se sve događa s razlogom. Tako se nada da će i iz ove situacije nastati nešto dugoročno pozitivno. Kuće će se, siguran je, obnoviti, a ono što je trenutačno najvažnije je sačuvati psihičko zdravlje.
"Treba se pozitivnost trenirati i kad cvatu ruže kako bi kad dođu situacije poput ove bili u kondiciji. Uvijek početi od zalijevanja pozitivizma unutar samog sebe. Jest zdravo, biti u prirodi, vježbati redovito. Birati što se čita i koliko se čita i što se gleda", savjetuje Valentić.
Svoju katarzu nakon potresa svatko bi trebao pronaći u sebi, baš kao i imati na uma da je optimizam stvar izbor.
"Uvijek mi je čaša na pola puna, a ne na pola prazna", zaključuje Mario.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
na instagramu
