JAVNA ISPRIKA Razumiju reakcije branitelja i pozornost medija

Na jučer održanoj sjednici Upravnog odbora HAVC-a (7. ožujka 2016. godine) raspravljalo se o interesu javnosti uz dansko-hrvatsku koprodukciju dokumentarnog filma '15 minuta – Masakr u Dvoru', projektu koji je proteklog tjedna, po drugi put u proteklih sedam mjeseci, izazvao utemeljeno prosvjedne reakcije branitelja i pozornost medija.

Riječ je o manjinskoj dansko-hrvatskoj koprodukciji, prijavljenoj na natječaj za audiovizualnu proizvodnju od strane Nukleus Filma iz Zagreba, u suradnji s glavnim proizvođačem filma, Final Cut for Real iz Kopenhagena. Hrvatsko audiovizualno vijeće je 2014. godine predvidjelo za ovaj projekt 250.000 kuna, od kojih je realizirano 200.000, a ostatak je sustegnut zbog neurednog izvršavanja obveza i kršenja ugovora i procedura HAVC-a. Status dosad isplaćenih sredstava, prema odluci istog tijela, ovisi o konsolidaciji narušenih financijskih i poslovnih odnosa između hrvatskog i danskog partnera. Dodatni uvjet Hrvatskog audiovizualnog vijeća, u suradnji s Danskim filmskim institutom, obveza je korekcije neprihvatljivih navoda sadržanih u filmu i iskazanih u pojedinim nedostatnim ili pogrešnim natpisima uvrštenim u sam film.

Problem s ovim projektom detektiran je od nadležnih tijela (ravnatelj, UO, AV vijeće), odmah nakon neregularnog prikazivanja nepregledanog (nekolaudiranog) filma na RTS-u (24. kolovoz 2015. godine).

Od onda do danas tijela HAVC-a poduzela su i poduzimaju sve mjere koje im omogućuju ovlasti, e da bi u nastalim okolnostima umanjile nastalu štetu po hrvatsku javnost i kinematografiju. Razočarani smo načinom na koji je film u realizaciji izmijenjen, a osobito činjenicom da je neodobren izašao u javnost. U suprotnom, nadležna tijela bi imala priliku učinkovitije intervenirati u objavljeni sadržaj.

Punih šest mjeseci prije velikog javnog napada na audiovizualni centar i njegove predstavnike, a kojem svjedočimo posljednjih dana, ovaj film je postao predmetom nezadovoljstva, frustracija i pravnih radnji svih tijela HAVC-a, te u svakom slučaju povodom za preispitivanje naših praksi, o čemu svjedoči temeljita i obilna dokumentacija.
HAVC je izravno i neizravno, u razdoblju od nekoliko proteklih godina, svojim politikama sufinanciranja, specijalističkim natječajima, strateškim ulaganjem u nacionalne vojne resurse, a kroz strana filmska ulaganja učinio mnogo da temi Domovinskog rata otvori vrata hrvatskog audiovizualnog stvaralaštva, na potpuno novi način.

Žao nam je ako je projekt '15 minuta – Masakr u Dvoru', bacio sjenu na sva naša dosadašnja nastojanja, te se još jednom ispričavamo cjelokupnoj hrvatskoj javnosti, a napose onom, s pravom najzainteresiranijem njezinom dijelu.