Pjevačica benda Ritam Noir, Isaura Nika Šeperović, ove se godine predstavila publici na Dori, a u razgovoru za naš portal otkrila je nešto više o sebi.
Ovogodišnja Dora publici je donijela niz zanimljivih novih imena, a među onima koji su privukli veliku pažnju bio je i bend Ritam Noir s pjesmom ''Profumi di mare''. Iza prepoznatljivog vokala stoji Isaura Nika Šeperović, pjevačica iz Istre koja je zajedno s bendom ostvarila odličan rezultat i osvojila publiku.
U razgovoru za naš portal Nika je otkrila kako je započela njezina glazbena priča, kako je nastao Ritam Noir, kakvo je bilo iskustvo nastupa na Dori te kako danas izgleda njezina svakodnevica između glazbe, studija i sporta.
''Ja sam Isaura Nika (uglavnom samo Nika). Rođena sam u Puli, a živim u Medulinu. Za koji dan punim 26 godina. I dalje sam studentica, nadam se ove godine napokon diplomirati na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uz to trenutno polazim program za certificiranog Instruktora funkcionalnog fitnesa, jer odnedavno radim u teretani i kao osobna trenerica.''
Ljubav prema glazbi, kako kaže, prati je praktički cijeli život. Kad je prvi put osjetila da je glazba njen poziv?
''Ovo mi je pitanje baš drago. Iako ne mogu odgovoriti iz vlastitog sjećanja, kad biste pitali moju mamu, rekla bi vam da sam počela pjevati - odmah. S nekoliko mjeseci zavijala sam uz nju kad bi mi pjevala, i zaustavila bi se istog momenta kad bi se i ona zaustavila. A ako biste pitali mene, ja sam znala da će glazba biti ono što ću uvijek voljeti i čime ću se baviti oduvijek. Najranije uspomene koje imam su oko pete godine, a tad sam već prvi put imala mikrofon u ruci.''
Veliku ulogu u njezinu glazbenom razvoju imala je upravo obitelj, posebno majka.
''Moj prvi glazbeni uzor bila je upravo moja mama. Zahvaljujući njoj danas pjevam, sviram i imam kako ona kaže, "dobro uho". Ona je također pjevala, gažirala, svirala svakakve instrumente, skladala, i bila stroga učiteljica meni. Znala bi mi upasti u kupaonu dok bih pjevala pod tušem da mi kaže da sam negdje zafalšala. Tad mi je to bilo grozno, danas mi je presmiješno. Osim toga, odrasla sam uz jako različite izvođače i žanrove, i domaće i strane, i uvijek mi je jako teško izdvojiti nekoga.''
Govoreći o bendu s kojim se predstavila na Dori, Nika otkriva da je njihova priča započela na pomalo neočekivan način.
''Ritam Noir nastao je nakon pjesme ''Profumi di mare''. Tražila se ekipa koja će to prije svega dobro odraditi, interesantno izgledati zajedno i najvažnije, slagati se. Ja sam u priču upala sasvim slučajno. Bubnjar Đole je, prije 13 godina, bio dio žirija jednog pjevačkog natjecanja na kojemu sam ja tada kao dijete sudjelovala i tamo smo se upoznali. U međuvremenu smo se sreli možda dva-tri puta. Do jednog, kako mi kažemo, sudbonosnog susreta ispred kulturnog centra Karlo Rojc u Puli, gdje smo se vidjeli na stepeništu u jedanaestom mjesecu prošle godine. Razgovor je išao otprilike ovako: ''Ej mala, pa jesi ti u Puli napokon? Pjevaš i dalje? Imamo jednu super stvar i baš nam treba vokal, poslat ćemo ti ju pa ako ti se sviđa - vidimo se u studiju'' na što sam ja rekla: ''Da da, sve okej samo mi pošalji, ja moram trčati na nekakav class i kasnim..!''. Iste večeri dobila sam prvu verziju pjesme, a u studiju smo bili već idući dan. U bendu smo svi poprilično različiti, a opet se super slažemo, i mogu reći da mi je ovih par mjeseci druženja s bendom bilo baš lijepo iskustvo.''
Nakon što je formirana postava, započeo je i rad na pjesmi s kojom su se predstavili publici.
''Pjesmu ''Profumi di mare'' napisao je Moris Orbanić, i tekst i glazbu. Bubnjar Đole i basist Vita ipak su najiskusniji glazbenici među nama pa su i oni uz autora bili uključeni u to, a mi mlađi smo ušli u bend kasnije, i preuzeli neke druge stvari, poput društvenih mreža i sličnih ''modernijih'' pitanja. Projekt je nadgledala organizatorica Danijela Đorđević, a nismo uspjeli pobjeći ni od budnog oka (i uha) moje mame Drite, i Ulikine mame, Zorice.''
Unatoč ozbiljnim pripremama za nastup na Dori, atmosfera u bendu bila je vrlo opuštena.
''Jedna super stvar u cijeloj priči je to što smo uvijek svi spremni na zafrkanciju i nitko se ne shvaća pretjerano ozbiljno - zato smo se ovih par mjeseci slagali baš dobro, puno se smijali i uz sav stres koji dolazi s pripremama za Doru, ipak uspjeli i uživati. Stalno smo se šalili da je Đole sa svojih 65 godina najneozbiljniji, a Ulika sa svojih 16 najozbiljnija.''
Ideja da se pjesma prijavi na Doru došla je spontano, a reakcije publike nadmašile su očekivanja.
''Pa dobra pjesma tražila je da se nešto s njom i napravi, i toliko im se svidjela da su s njom odlučili nešto više - Dora se tada činila kao interesantan pothvat, i ispostavilo se da je zaista i bila dobra odluka. Publika ju je baš dobro prihvatila, iznenadili smo se koliko je feedback bio pozitivan, broj glasova premašio je sva naša očekivanja - prvi po ukupnom broju glasova u drugom polufinalu! Dobro su dečki nanjušili tu priliku.''
Sam nastup na velikoj pozornici bio je novo iskustvo koje je donijelo i dozu izazova.
''Mogu reći da mi je pjesma vokalno bila baš zahtjevna - ja sam se uvijek šalila da “nikad rokera od mene” i eto, završila na Dori s rock pjesmom. A i trema je naravno bila prisutna. A što se tiče scenskog dijela, gledali smo minimalno komplicirati s koreografijom, nekako i jer pjesma nije tražila nešto pretjerano, a i kako bi ju vokalno mogla što bolje izvesti. Jednom kad mi je sve leglo zapravo je postalo skroz zabavno. Bio mi je prvi put na takvoj pozornici i s takvim oblikom nastupa, i jako mi je drago da sam imala priliku isprobati to.''
Nakon Dore uslijedile su i brojne reakcije publike, posebno u njezinu rodnom kraju.
''Reakcije publike i komentari su nadmašili sva naša očekivanja, i to kažem bez pretjerivanja. Gdje god dođemo u Puli ljudi imaju jako pozitivne komentare, a začudila me i popraćenost, iskreno. Nisam očekivala da će toliko ljudi svih generacija odavdje gledati Doru, mnogi su nam rekli i da su po prvi put glasali upravo zbog nas. Sve u svemu, jedno veliko oduševljenje - s obje strane, izgleda.''
Iako bi ponovno razmislila o sudjelovanju na Dori, trenutno su joj prioriteti ipak negdje drugdje.
''Prijavila bih se opet, ali vjerojatno ne uskoro. Iako, nikad se ne zna. Trenutno mi je na umu najviše diplomski i posao, pa mi je teško zamisliti da se uz sve to uskoro ponovno bacim u te ''stresne'' vode na nekoliko mjeseci. Iskustvo je bilo predivno, i da mogu vratiti vrijeme ponovila bih ga. Ali druga runda će, ako je bude, malo pričekati.''
Govoreći o ostalim izvođačima s Dore, Nika priznaje kako joj je teško izdvojiti samo jednog favorita.
''Teško je izdvojiti nekoga - puno nas znalo se od prije, pogotovo ekipa iz Istre. Njih mi je naravno bilo posebno drago imati gore. Neke izvođače imala sam prilike upoznati ranije, dok sam živjela u Zagrebu, ali i svi ostali koje sam upoznala sada jako su me ugodno iznenadili. Na prvo slušanje, najveći utisak ostavile su mi Lelekice, kasnije smo navijali i za Cold Snap koji nam je prenio najviše energije kroz nastup, vokalno se jako istaknula Irma, Devin nam je isto bio i vokalno i scenski odličan.. Teško je izdvajati, svi su imali nešto.''
Dotaknula se i hrvatskih predstavnica na Euroviziji, Lelek.
''Iznenadilo me koliko ljudi čini mi se nije razumjelo o čemu je u pjesmi riječ. Mene je Andromeda jako taknula prvi put kad sam ju čula, i ostala sam pri tome da mi je jedan od favorita. Mislim da će publici na Euroviziji, bez obzira što je tekst na hrvatskom, uspjeti prenijeti emociju koja stoji iza svega - pogotovo u kombinaciji sa scenskim nastupom koji su pripremile. Meni su te cure jako drage i želim im svu sreću.''
Prije nego što je postala dio Ritam Noira, Nika je već imala raznoliko glazbeno iskustvo.
''Prije Ritam Noira 3 godine bila sam u sastavu koji je svirao sezonske gaže, svadbe, privatne evente i slično, a dok sam bila u Zagrebu, gažirala sam povremeno u različitim kombinacijama. Razmišljala sam o Akademiji, ali nikada nisam pokušala, iako sam nakon Osnovne glazbene škole završila još 2 godine pripremnog razreda, ukoliko se predomislim. U Osnovnoj glazbenoj školi završila sam klavir i kasnije još dvije godine solo pjevanja. Osim klavira, nedavno sam počela učiti svirati bubnjeve, a imam želju naučiti svirati i bas gitaru, i generalno se više posvetiti instrumentima.''
Osim glazbe, Nika vodi vrlo aktivan život, a opisala nam je i kako izgleda jedan njezin uobičajeni dan.
''Moj dan kad u njemu nema nastupa, priprema ili gaža može izgledati svakako, ali kako sad radim, onda to otprilike izgleda ovako: ujutro prvo pijem matchu, a uz nju sam od nedavno počela i pisati. Par strana, svaki dan, za sebe i jer volim. Dok su trajale pripreme za Doru, uvela sam u rutinu vokalno zagrijavanje ujutro i navečer, pa se i dalje toga pridržavam. Upalim muziku, dečko i ja doručkujemo, nahranim mačku Rori, i odavdje nadalje dan može otići u bilo kojem smjeru. Najradije se odem prošetati, rolati ili trčati, a neki dan sam otvorila i sezonu kupanja. U jednom trenutku prije posla odem do teretane odraditi svoj trening. Ovi mi dani brzo prolaze jer sam do grla u obavezama oko faksa, i da imam više sati u danu sjela bi malo svirati klavir ili bubnjeve ili pisati pjesme. Pjevanje ne mogu reći da mi fali, to radim automatski većinu dana. Kad ulovim vremena, volim čitati. Najčešće radim popodnevne smjene, a tad su mi trenutno i individualni, tako da ostatak dana provodim u teretani. Da je ljeto, vjerojatno bih vam se javila iz šatora na otoku. Do tad ćemo pokušati što više uživati u prirodi kroz planinarenje vikendima. Uskoro idem i na tečaj ronjenja. Nema tu neke strukture dugoročno, stalno nešto novo.''
Otkrila nam je i zanimljivu priču iza svog imena.
''Ime Isaura odabrala je moja mama po brazilskoj seriji ''Robinja Isaura''. I da, svjesni smo svi kako to zvuči, ali u njenu obranu, privuklo ju je što je bila jako vedra, svirala klavir, i sve u svemu, bila joj je posebna. Ako ništa, mogu reći da je klavir tu, a smatram se i poprilično vedrom osobom. Tata je onda malo izbalansirao stvar s Nika.''
Kada bi se trebala opisati u nekoliko riječi, Nika kaže:
''Avanturistica, emotivka i prgavica.''
Veliku ulogu u njezinu životu ima i partner s kojim dijeli brojne interese.
''Da, moj dečko se zove Daniel, a znamo se preko deset godina, još od srednje škole. Skupa smo puno kraće od toga, ali kao da nismo. Završili smo zajedno jedno ljeto dok smo kampirali, na Fratarskom otoku. To sam ljeto imala gaže svaku večer, i on me svaku večer barkom vozio na kopno da odradim svirku i vraćao me barkom natrag na otok. Sad živimo zajedno, s našom macom Roricom u kući u Medulinu, i iako smo oboje dosta zauzeti, uvijek pronalazimo vremena za zajedničko vrijeme. Oboje volimo putovati, oboje smo iz obitelji sportaša pa smo skupa znali planinariti, igrati odbojku, voziti kajake, kad stignemo treniramo skupa... On je također osobni trener, a i natječe se u Crossfitu pa često zajedno otputujemo na natjecanja. Lijepo nam je i imamo još ljepše planove za budućnost.''
U životu, kaže, najviše se oslanja na mali krug bliskih ljudi.
''Moja sestrična Nora, koja mi je oduvijek kao sestra i koja me razumije bolje od ikoga. Moja baba, kako ju mi svi zovemo od milja, koja je najnesebičnija osoba koju znam, i koja mi je oduvijek pomagala kako god je mogla i znala. I mama i tata naravno, svaki na svoj način - mama je tehničar, zna na koje detalje treba paziti i kako ih popraviti, a tata je velika podrška i nikad ne propušta nastupe. Moj krug je poprilično malen.''
Za kraj, Nika nam je otkrila i kako zamišlja svoju budućnost.
''I dalje ću biti u glazbi - na koji način, vidjet ćemo. Pjevat ću, svirati ili skladati. Biti ću i u sportu. Vjerojatno ću udomiti još koju životinju. Nadam se da ću puno proputovati ovih narednih par godina, biti okružena ljudima koje volim, biti zdrava i sretna. Ostalo je manje bitno.''
Galerija
1/12 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/10 >>
Pogledaji ovu galeriju
