Popularni turski glumac Erkan Petekaja otvoreno progovorio o obiteljskom životu i glumačkom poslu.
U vaše slobodno vrijeme što sve radite sa suprugom i djetetom, što vam pričinjava zadovoljstvo?
Pogledaj i ovo Turska verzija Severine Kud svi Turci... Heroji sapunica pjevuše Severinu, obožavaju naš grad, govore hrvatski...'Jedemo zajedno i družimo se. Igramo razne igre. Radimo sve ono što bilo koji otac radi kad je zajedno s obitelji i djecom. Ne radimo ništa posebno. Dogodi mi se da mog Džana ne vidim četiri dana iako živimo u istoj kući. Više ga vidim u snu. Nemamo radno vrijeme kao što ga ima većina ljudi. Nekad završavamo u tri ujutro, nekad u zoru. Dva dana u tjednu smo slobodni, ali tada se bavimo administrativnim poslovima, imamo sastanke s odvjetnicima, idemo u banku i slično. Ako ima intervjua, i oni uzmu cijeli dan. Iako je riječ o slobodnim danima, ispada da radite. Ustvari i nemamo slobodnih dana u pravom smislu te riječi', rekao je Erkan.
Iako kaže kako ne utječe na odabir onog čime će se njegov sin u budućnosti baviti, ipak kaže kako ne želi da postane glumac.
'Ne želim da bude glumac jer to je vrlo teško zanimanje. Neuspjeh u glumačkoj profesiji vrlo je bolan. Da bi čovjek u ovoj struci bio uspješan, sam talent nije dovoljan. Potrebno je biti u pravom vremenu na pravome mjestu. Trebaš raditi s pravim ljudima i biti uključen u prave projekte. Potrebni su dobar scenarij i sreća. Kamera te mora voljeti. Toliko je čimbenika koji moraju biti na tvojoj strani. Milijuni ljudi htjeli bi biti na našem mjestu pa smo mi među svima njima kao neki izabranici. Zato, ako se Džano ne bi našao među tim odabranima, bio bi vrlo nesretan. Ja mu ne želim da doživi takvo što i da bude nesretan. Razlog tomu je da je riječ o stvari koja puno ovisi o drugim ljudima. Neka bude arhitekt, neka napravi kakav dobar projekt i bude tražen'.
Činjenica je da glumačka profesija nosi svoje.
'Tako je to. Niz ljudi bavi se tobom. Po novinama te se povezuje sa stvarima s kojima nemaš nikakve veze. Ono što se nije dogodilo biva prikazanim kao da jest. Nositi se sa svime time nije lako. Ne treba se zavaravati time što se naš život izdaleka čini lagodnim i zanimljivim. Ne pada nama uvijek sjekira u med. Ima tu puno besanih noći, a često je razlog tomu tuga. Naravno, ovo nije lak posao, ali svi teški poslovi imaju i svoju pozitivnu stranu. To je opet priča za sebe'.
Kako se nosite s teškoćama pri snimanju serija?
'Ne znam ni sam, neko se vrijeme događalo sve i svašta. Brojni su se ljudi i sindikati bavili time, ali nitko nije mogao naći neko rješenje. Nekada, kada su serije trajale 60 minuta, u večernjem bi terminu bile po dvije serije ili neka druga emisija. Sada se može reći da pregled sadržaja serije i epizoda zauzmu cijelu večer. U inozemstvu se jedna epizoda snima po tri do četiri tjedna. Njihove su serije u prosjeku u epizodama od 45 do 60 minuta, a naše su dosta duže. S tim da mi snimamo jednako kvalitetne materijale kao i oni. Kvaliteta nam je ista da bi se naše serije mogle prodavati po svijetu'.
Erkan je imao velikih problema sa zdravljem.
'Nakon svega u novinama čitam kako je „Erkan Petekaja na set stigao umoran, nije izlazio iz kombija i cijela ga je ekipa morala čekati“. Ljudi ne znaju o čemu je zapravo bila riječ. Na taj se način diljem Turske stvara kriva predodžba o meni. Na svim snimanjima i među svim ekipama u ovom poslu poznato je da sam ja vrlo odgovoran. Nikad se nijedna scena ne ponavlja zbog mene. U toj situaciji ja sam se u kombiju previjao od bolova, a trebao sam zapravo biti na hitnoj pomoći. Međutim, ja sam čekao da mi se bolovi smire jer mi je posao takav kakav jest'.