Emo je podvrsta rocka nastao sredinom 80-ih u Americi, gdje je bio poznat kao 'emocionalni hardcore'.
Danas, emo predstavlja poseban odnos između izvođača i slušatelja, subkulturu, zaluđenike posebnom modom, ali i 'plačljivice', odnosno izuzetno osjetljive osobe koje su najčešće sklone samoubojstvu.
Emo pokret njegovim sljedbenicima, najčešće ipak sljedbenicama, nametnuo je stil koji uključuje uske traperice, često jarke boje, uske majice s raznim natpisima, narukvice, u posljednje vrijeme sve više piercing, tetovaže, šareno obojane kose koje često pokrivaju jedno oko, 'skejterske' tenisice i sl. Ovaj su modni izričaj psiholozi i često voljeli nazivati hirom. Početkom milenija emo djevojke i mladići uglavnom su njegovali svjetliji modni izraz, dok se s godinama počelo nositi sve tamnije, od odjeće do make-upa. Neki 'nove' emovce nazivaju neo-punkerima, dok neki te dvije stvari strogo razdvajaju.
Aha, sada više nije hir, je li?!
Također, emovci su povezani s brojnim stereotipovima, poput snažne emotivnosti, izuzetne osjetljivosti, manjkom samopouzdanja, introvertiranosti, stidljivosti, ali i depresijom, samoozljeđivanjem i samoubojstvom. Čim su ta emocionalna stanja isplivala na površinu psiholozi su povukli brzopleti odgovor kako se radi o hiru te se više posvetili novoj subkulturi koji su do tada ignorirali.
