Prije tri godine na Netflix je stigao distopijski triler koji je vrlo brzo postao globalni fenomen. Serija Squid Game, hit korejskog redatelja Hwang Dong-hyuka, s apsolutnim pravom se istaknula kao jedno od najslojevitijih djela posljednjih godina na streaming platformama, a gledatelji su nestrpljivo čekali tri duge godine kako bi vidjeli da li će druga sezona učiniti isto.
I u drugoj sezoni Squid Game kombinira brutalnost, emocije, te slojevitost i beskrupuloznost čovjeka - teme koje se kroz epizode kao dobro ukomponirane pjesme isprepliću iz kadra u kadar.
Redateljsko vodstvo Hwang Dong-hyuka je u drugoj sezoni jednako vidljivo kao i u pravoj. Njegova sposobnost da balansira napetost i introspekciju likova, ključna je za ogroman globalni uspjeh ove serije. Ono što je drugačije u startu od prve sezone, jeste da ova sezona krene sporije, odnosno, sporije pronalazi bit u priči za koju će se gledatelji uhvatiti kao i prije tri godine.
Nakon treće epizode tempo se ubrzava, u potpunosti smo involvirani u priču, kao i u likove koji su ove sezone drugačiji. Još jedan aspekt koji mi se svidio jeste činjenica da malo bolje upoznamo ljude iza kultnih ružičastih odijela sa crnim maskama. S tim, Squid Game dobije novi sloj koji pomogne vjerodostojnosti same priče, ali također daje interesantnost kakvu su kreatori morali naći kako druga sezona ne bi bila baš u potpunosti ista kao prva.
Kamera je i sada iznimno precizna - od širokih kadrovi koji prikazuju hladne, geometrijske oblike, do intimnih krupnih planova koji hvataju očaj likova. Ta igra kamere stvara dodatan osjećaj neizvjesnosti i emocionalne uključenosti, koja definitivno ne manjka sa novom sezonom. Kada pišem o Squid Gameu nemoguće je a ne spomenuti scenografiju koja je zaista napravljena kao umjetnička instalacija u nekom modernom muzeju.
Prikaz dječje igre koja je smještena u nadrealan svijet izgleda estetski kao kombinacija noćne more, i bezbrižnog dječjeg sna. Labirintski hodnici, sterilnost, i neonske boje, dodatno naglašavaju osjećaj klaustrofobije, ali i apsurda čitave situacije.
Lee Jung-jaeom ponovno se vratio u ulozi Gi-huna, u kojoj osobno mislim da je sa novom sezonom još više pokazao svoje glumačko umijeće. Njegova transformacija iz poraženog kockara, pa u pobjednika nadrealne igre, sve do nekoga tko se bori za pravdu, je dirljiva i autentična.
Wi Ha-joon se također vraća kao policajac Hwang Jun ho, koji se udruži sa Gi-hunom u potrazi za tvorcima Squid Gamea. U novoj sezoni je osvježavajuće vidjeti i borbu koja se odvija van ozloglašenog otoka, a Ha-joon predvodi svoju ekipu na dosljedan i emotivan način. Ostatak glumačke ekipe je većinom novi, te moram priznati kako su likovi više iskarikirani nego što je to bilo u prvoj sezoni. Iako ta činjenica ne smeta cjelokupnom dojmu, zna na trenutke smetati obzirom na radnju i priču koja se odvija u središtu.
Squid Game je serija za koju mislite da znate kamo ide, ali ona uvijek vješto skrene sa svoje putanje. U drugoj sezoni treba malo vremena da stigne na mjesto na koje željno iščekujemo da stigne, ali u svakom slučaju je ovo još jedna uzbudljiva sezona.
Uz dovoljno novih likova, interesantnih zapleta, novih igara, te brutalnih akcijskih scena, druga sezona Squid Gamea je savršena za binganje u ovom periodu između Božića i Nove godine.
na instagramu
