Anja Šovagović-Despot na Instagramu je obilježila rođendan pokojnog oca Fabijana Šovagovića zajedničkom fotkom uz koju se prisjetila jedne smješne anegdote.
Galerija
Glumica Anja Šovagović (57) na Instagramu je objavila fotografije sa svojim pokojnim ocem Fabijanom povodom njegovog rođendana.
Slavni glumac rođen je 4. siječnja 1932., a preminuo je 1. siječnja 2001. godine. Anja je na svojem Instagramu obilježila i njegovu 20. godišnjicu smrti, a sada je objavila dvije fotke na kojima je Fabijan drži u naručju kao bebu i uz njih se prisjetila jedne smiješne blagdanske anegdote. Njezin poduži status prenosimo u cijelosti.
"Na Badnjak smo uvijek u Mesničkoj. Baka kuha crni rižoto, mama pravi bakalar na bijelo, peku se fritule i pita sa sirom. Kuća miriše na lignje, luk, kolače, ribu, češnjak, vino, na sve. Baka stalno otvara prozore da prozrači kuhinju, a Šovo ih uporno zatvara jer mu je hladno i smeta mu propuh, nervira ga hladnoća u stanu dok radijatori gore i centralno radi punom parom, nerviraju ga čisti stolnjaci, svečano posuđe koje se iznosi samo na taj dan, nervira sam sebe jer ne zna kako bi i bi li uopće što pomogao. Ta užurbanost, ta lagana histerija koju žene šire pred svečanu večeru, kupaonica koja je stalno zauzeta jer se istovremeno s kuhanjem uređuju, tuširaju, šminkaju, oblače, friziraju, sve mu je to pretjerano, egzaltirano, euforično. Šeta sobama kroz stan, zaustavlja se pored okićenog bora, kakav je to bor, kakvi su to avangardni Majini ukrasi, gdje je Fila, kad ćemo jesti, on je gladan, zašto ne radi daljinski, zašto nema tona, kakva je to slika na televiziji, gdje je njegov šlafrok, kad će svi doći, zašto još nema nikoga, koliko je sati?
Tu upadam ja na vrata noseći gomilu darova, ukrasnog papira, šarenih vrpca, selotejp, škare, prskalice, papirnate zvjezdice, mašnice, cvjetiće, kompletnu rekvizitu koja mi je potrebna za ukrašavanje božićnih paketa kako bi djecu koja će doći zadnja, razveselila lijepa, blagdanska slika okićenog bora s prekrasno zamotanim darovima složenim u podnožju, kod malog Isusa, Marije, Josipa, pastira i ovčica. Naravno da sam i ja u žurbi jer trčim cijeli dan, jer zadnji čas obavljam kupovinu, jer ništa ne stignem i neću stići, naravno da i mene obuzima ta kućna nervoza koju osjećam u zraku jer smo svi povišeni u raspoloženju, svi iščekujemo nešto neočekivano, svi bismo htjeli biti ljepši, bolji, ljubazniji, draži i svečaniji na ovaj dan. Stavljam sve darove na stol, a po parketu rasprostirem te metre ukrasnog papira kojim ću ih zamotavati. Šovo bane ispred mene, stane mi na papir i pita što to radim. Ja mu kažem da valjda vidi. Zašuti. I gleda.
- A zašto to tu radiš, na podu? - A gdje bi ti, vidiš da nemam nigdje mjesta. Opet on šuti. - Što to režeš? - Režem papir da zamotam darove. - Kome ih motaš? - Pa, djeci ih motam, nego kome?", napisala je Anja ispod prve fotke, a zatim je nastavila ispod druge.
"- Ja sad tu ne mogu hodati. - Pa, nemoj sad hodati, što imaš hodat? - Moram hodat! - Hodaj onda kad si navalio! - I krene preko moga ukrasnog papira živčanim korakom do kuhinje. Ja šutim, čekam da ode, poravnam, i nastavim pakirati sljedeći dar. Evo ga natrag u minuti, stane na rub i opet gleda: - Jesi gotova? - Nisam, vidiš da nisam. - A kad ćeš bit? - Bit ću dok ne dođu. - Tko? - Pa, djeca, valjda! - Koliko te djece ima, što im toliko kupuješ? - Božić je, tato, kužiš? - Znam ja što je, meni ćeš sad objašnjavat'! Što me mučiš s tim kupovanjem, s tim pakiranjem, s tim darovima, kome ćeš sve to dati, 'ko će to sve primiti, kome taj Božić dolazi?! - Djeci dolazi, meni dolazi, svima dolazi, što urlaš na Božić? - Urlam jer se ne mogu kretati normalno! - O ljudi moji, a ti bi se baš sad kret'o, baš si se sad naš'o kretati? Pa, evo ti, šetaj, kretaj, hodaj kol'ko o'š! I pokupim sve te stvari s poda, odem ljuta u drugu sobu, ljuta na sebe jer sam povisila glas prvi puta u životu na bolesnog oca, ljuta do suza jer sam vikala na Badnju večer, ljuta do boli jer je sve krivo počelo. Tad začujem iza leđa šapat: - A ja im ništa nisam kupio. I ne znam što bih im kupio. Ja ću njima pjevati: Oj pastiri, čudo novo, jeste l' ikad vidjeli ovo, u jaslicama prostim rodio se Bog koji s neba siđe radi puka svog. Vidiš kako sam upamtio! I legne u postelju.
Kad je došla moja Ana uvukla se djedu pod poplun, pomilovala ga po ćelavoj glavi, obgrlila svojim malim ručicama njegovu sijedu bradu i pozorno slušala pjesmu o malom djetešcu koje će spasiti svijet. Htjela sam se uvući k njima u krevet, a samo sam bez glasa stajala sa strane i gledala u najljepši dar na svijetu. U ljubav", zaključila je, a za objave je u samo sat vremena dobila na stotine lajkova.
"Nasmijala si me i rasplakala", "Srce mi treperi"; pisali su joj pratitelji koje je dirnula objava.
Osim Anje, pokojni Šovagović je sa suprugom Majoj Blaškov-Šovagović dobio i sina Filipa koji je također krenuo očevim glumačkim stopama, a ostvario se i kao redatelj te producent.
