Ukrajinska predstavnica LELÉKA prometnula se u jedno od umjetnički najzapaženijih imena ovogodišnjeg Eurosonga emotivnim i atmosferičnim spojem folk elemenata, jazza i suvremenog popa .
Nakon dva polufinala i tjedna ispunjenog glazbom, spektaklom i brojnim eurovizijskim trenucima, u Beču se održalo veliko finale 70. Eurosonga u kojem se za pobjedu borilo 25 zemalja.
Ovogodišnje izdanje natjecanja organiziraju austrijska televizija ORF i Europska radiodifuzijska unija (EBU), a kroz završnu večer gledatelje su vodili Victoria Swarovski i Michael Ostrowski.
Izvedba ukrajinske predstavnice LELÉKE na Eurosongu 2026. opisana je kao emotivan, atmosferičan i umjetnički vrlo dojmljiv spoj folk elemenata, suvremenog popa i teatralne interpretacije. Pjesmu "Ridnym" prati vizualna priča o raspadu i ponovnom pronalasku cjelovitosti, a sama pjevačica opisala je koncept nastupa riječima: "Od fragmentacije i raspada do integriteta."
Galerija
Ime "Leléka" pritom nosi dvostruko značenje: to je umjetničko ime pjevačice i autorice Viktorije Leléke, ali i naziv njezina ukrajinsko-njemačkog folk-jazz sastava koji je s njom nastupao i gradio prepoznatljiv zvuk posljednjih godina. Od deset izvođača na natjecanju, ona je pobijedila s 20 bodova, što je maksimum kojeg je mogla dobiti, ostavivši iza sebe izvođače koji su nastupali na Eurosongu ranijih godina.
Leléka je rođena 10. studenog 1990. u Peršotravensku u tadašnjoj Ukrajinskoj SSR (danas grad nosi ime Šahtarske, u Dnjipropetrovskoj oblasti). U biografijama se često ističe da je rano pokazivala interes za scensku umjetnost i glas, ne samo kao pjevanje, nego kao način pripovijedanja i izražavanja emocija, što će kasnije postati okosnica njezina autorskog pristupa.
Za razliku od mnogih pjevačica koje najprije ulaze u glazbene škole, Lelékin put počinje kroz izvedbene umjetnosti: diplomirala je (preddiplomski studij) glumu/izvedbene umjetnosti na kijevskom sveučilištu I. K. Karpenko-Kary (kazalište, film i televizija). Kasnije se usmjerila na glazbu u Njemačkoj: studirala je jazz vokal pod mentorstvom pjevačice Céline Rudolph, a zatim i kompoziciju na Hochschule für Musik Carl Maria von Weber u Dresdenu, gdje je stekla i diplomu iz kompozicije.
Ta kombinacija glumačke škole i jazz-obrazovanja vidljiva je u njezinim nastupima: interpretacija joj je “scenska”, a fraziranje i improvizacijska sloboda dolaze iz jazza.
Sastav Leléka osnovala je za vrijeme boravka u Berlinu 2016. kao folk-jazz kvartet. U ranim postavama bili su (uz nju) klavir, kontrabas i bubnjevi; postava se s vremenom mijenjala, ali jezgra projekta—spoj ukrajinske tradicije i modernog jazz jezika — ostala je ista.
Bend je u prvim godinama privukao pažnju nagradama i festivalima, uključujući pobjedu na Creole – Global Music Contest (2017.) i priznanje na International Jazzwoche Burghausen (2018.). O njima su pisali i jazz mediji izvan Njemačke, ističući način na koji ukrajinske melodije i tekstovi dobivaju novo ruho kroz improvizaciju i suvremenu produkciju.
U diskografiji se ističu izdanja poput albuma "Tuman" (2019.) i "Sonce u Serci" (2021.), te kasnija izdanja i suradnje. Paralelno, Viktorija je razvijala i osobne projekte izvan klasičnog folk-jazz okvira, među njima i eksperimentalniji, elektronički/art-pop smjer koji se spominje u biografijama.
Više o finalu pročitajte OVDJE.
