Kada je MasterChef došao u Hrvatsku, bila je to instant-senzacija koja je obarala sve rekorde gledanosti i pokrenula lavinu novih kulinarskih emisija, a na domaću scenu predstavljena je nova vrsta "celebova" – vrsnih kuhara. Prvi pobjednik showa, proslavljeni zaljubljenik u trčanje i prirodu, Šime Sušić, koji je Hrvate opčinio svojim ribljim specijalitetima, razgovarao je s nama i rekao nam gdje i što radi danas, osam godina nakon svoje pobjede koju sada opisuje – kao san.
Galerija
Samozatajni Šime Sušić, za kojeg su mnogi očekivali da će se zaposliti u nekom od najboljih hrvatskih restorana, već sedam godina posvećen je primarno svojoj prvoj ljubavi – geografiji. Kao profesor u Prvoj privatnoj gimnaziji u Zagrebu radi već sedam godina, a najvećom svojom privilegijom smatra što mu taj posao omogućava daljnje njegovanje strasti prema hrani i kuhanju.
''U Privatnoj radim od 2012. Počeo je Masterchef, meni je ostao samo diplomski, no onda zbog Masterchefa nisam dao diplomski u drugom mjesecu, nego u dvanaestom, a u drugom mjesecu iduće godine već sam počeo raditi. Dobra je stvar što imam dosta veliku slobodu. Ovdje predajem geografiju, a geografija bi se trebala bazirati na terenskoj nastavi, na više terena, a manje teorije – ovdje je to stvarno omogućeno. Po mom skromnom mišljenju, puno je bolje izabrati šest učenika iz više razreda koji žele ići na terensku i onda s njima odraditi terene koji su dosta zahtjevni. Imao sam u početku problema s motiviranjem nekih učenika, osobito cura, zato što su smatrali da je to preteško.“
Kreativnost koju je u kuhanju pokazao pred malim ekranima sada prenosi i na učenike pa tako predaje na neortodoksan način, zbog čega je posebno sretan. Kombinacija teorije i prakse, tvrdi, iznimno je bitna kako bi se učenicima približilo gradivo. Zbog toga svoje najbolje učenike često vodi na izlete.
„Zadnja dva puta išli smo na Rab. Radilo se o kombinaciji veslanja, koje je odličan sport za sljubljivanje čovjeka s prirodom jer se može veslati blizu litica i klifova, povijesti, planinarenja, povijesti... S obzirom na to da sam profesor povijesti, bili smo i na Golom otoku i Grguru. Lovimo ribu, skupljamo šparoge, uglavnom to je kombinacija svega. Ovdje sam znao čak držati i razna predavanja na temu geografije hrane. Kuhanje je moja ljubav, ali to mi je ipak hobi. U predavanju se ipak vidim, lijepo mi je raditi s djecom.
Jednostava računica
Zaključuje da su i geografija i kuhanje njegove ljubavi, no da je hrvatska stvarnost takva da je lakše baviti se profesurom. A to ima i neke specifične prednosti.
„Kad podvučem crtu i vidim sve plusove i minuse jednog i drugog posla, meni kod kuhanja ima puno više minusa. Da živimo u Australiji ili SAD-u, možda bi bilo drukčije, ali živimo u Hrvatskoj, što je isto super“, rekao nam je Šime. Slobodno vrijeme omogućava mu da se bavi svojim drugim hobijem, atletikom, kojoj je predan već dugi niz godina, a osim toga se tu i tamo odvaži upustiti u avanturu.
Putuje kada može i stigne, a okušao se i u veslanju kajakom do svih 47 naseljenih hrvatskih otoka. U njegovu profesorskom opisu na internetskoj stranici gimnazije sam sebe opisuje riječima „kuham, berem gljive i šumske plodove, lovim ribe“.
Nestvarno životno putovanje u MasterChefu
„Danas mi se to sve čini kao neki san i kao da se to sve uopće nije dogodilo. Zapravo se jako začudim kada me netko prepozna iako je prošlo, evo, osam godina, što je stvarno puno. MasterChef mi je, kao i većini kandidata, otvorio vrata onoliko koliko su oni to željeli da im se otvore vrata. Svakako mi je promijenio život i otvara mi lakše neka vrata, ali nisam baš osoba koja se gura. Posao dođe meni. S obzirom na to da radim u školi, imam tu čast i privilegiju da mogu birati poslove. Ne moram sve uzeti, već samo ono u čemu se vidim, u što vjerujem i što mi ima smisla.“
Šime tako surađuje sa zagrebačkim restorančićem „Heritage“, koji je na TripAdvisoru ocijenjen kao najbolji street food restoran u Zagrebu. „Heritage“ u svojoj ponudi ima samo tradicionalne, lokalne proizvode specifične za određene regije Hrvatske.
Treba li na televiziji postojati više showova sličnih MasterChefu - „Apsolutno!“
A svoj entuzijazam prema kuhanju prenosi i učenicima.
„Ne prođe sat geografije ili povijesti, a da ne spomenem neku hranu. Štoviše, na nekim satovima, pogotovo u trećem razredu kada radimo zemlje svijeta onda obavezno i kuhamo. Primjerice, radi se Amerika i ono što svi vežu uz Ameriku je – hamburger. Hamburger sam po sebi svi asociraju kao junk food, što je zapravo nepravedno. Hamburger se može napraviti od kvalitetnih i dobrih namirnica, a ne od loših. Odeš s djecom na Dolac i onda im kažeš da se hamburger recimo može napraviti i od mljevenog ramsteka, što je kvalitetno meso. Da mogu napraviti svoj kečap, napraviti svoje priloge, kupiti kvalitetno pecivo, da je pecivo jako bitno, da je bitno košta li 3 ili 7 kuna. Onda je to puno bolje“, objašnjava Šime.
Važnost „hands on“ pristupa i korist kuhanja Šime objašnjava na vrlo životan način.
„Moment kada vidiš učenika da nakon tebe filetira svoju ribu, izvadi kosti, ispeče ju i onda pojede s prilogom, to je nešto što će njemu ostati. Što njemu znači da se u Norveškoj kod Lofotskog otočja lovi bakalar? Ništa! Ali to da on recimo svojoj potencijalnoj curi za koju godinu filetira ribu i to joj napravi – pa to je san svake žene!“
Ipak, priznaje da nije primijetio da je netko od đaka odlučio krenuti njegovim stopama i postati kuhar ili geograf, no i da im govori kako primarno treba biti realan u svojim očekivanjima.
„Ima nekih ideja da idu na geografiju, ali ja im realno kažem da treba izbalansirati želje i realnost. Ljubav i novac. Ako uspiješ spojiti to dvoje, to je fantastično, ali nekada je to nemoguće spojiti. Meni škola i dalje ostavlja dovoljno prostora da imam vremena za druge hobije. Recimo, jako cijenim slobodno vrijeme i tišinu. Kad netko radi u školi, onda jako cijeni tišinu izvan škole“, rekao nam je Šime.
Samo kod profesora Šime - vožnjom bicikla do petica
Čak i ako ne krenu njegovim profesionalnim putem, Šime i dalje smatra kako je svojim đacima inspiracija i svojevrsni mentor koji ih potiče da promišljaju na drugačiji način no što su to navikli.
„Mislim da sam im inspiracija i da im mijenjam neke navike i perspektive. Recimo, kod mene, ako tri puta dođeš biciklom u školu, dobiješ peticu iz zalaganja! Tako da neki stvarno dolaze prijevoznim sredstvima koja ne uključuju javni gradski prijevoz, već recimo električnim romobilima, biciklima ili skejtovima. Ja otkad radim jednom nisam došao u školu biciklom. Ne postoji loše vrijeme, već samo loša oprema!“ govori.
Za kraj, komentirao je i važnost dobrog odnosa i uzajamnog poštovanja i truda profesora i đaka. Kreativnost je začin koji upotpunjuje i kulinarstvo, ali i školstvo.
„Kretaivnost u kuhanju pretače se u kreativnost u školi. Sat će biti dobar onoliko koliko profesor uloži truda, ali nije samo to na stvari, trebaju i učenici pokazati zanimanje. Profesor treba napraviti prvi korak, a onda dalje to ide kao začarani krug, jedan kotačić pokreće ostale kotačiće“, zaključuje Šime.
1/6 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/4 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/7 >>
Pogledaji ovu galeriju
