Imala sam 17 godina tada ,a i sada se osjećam kao da mi je 17 makar znam da mi nije. Nekih stvari se sjećam kao da su bile jučer, a nekih od jučer kao da su godinama daleko.
Možda nam se pobrka sve to u glavi pa sjećanja ne slažemo vise po vremenu već po važnosti. Sjećam se sada ovog trenutka prije 7 godina.
Sjedila sam na fotelji u svom stanu u Prečkom. Mama me je nazvala i plakala 'nema više tate'. Tako je započelo moje jutro na ovaj dan prije 7 godina.
Nikad nitko nije spreman primiti takve vijesti pa čak i ako su iščekivali - taj trenutak je neobjašnjiv, kao da ste vidjeli nesto što nije s ovog svijeta. Medutim zapitam se uvijek -'Da sam na samrti što bih požalila? Da li je on išta požalio? Da li je htio više i bolje? Jesmo li ga spriječili da bude ono što je htio biti svojim mišljenjima?'
Napisala je Ella na Facebook profilu prisjećajući se najtužnijeg dana u svom životu.