O "Mary Queen of Scots“ naveliko se raspravljalo početkom prošle godine kada je najavljen datum premijere.
Povijesna drama o dvije velike vladarice iz britanske povijesti, Elizabeth I. i Mary I., sestrične koje su jedna drugoj bile najveća prijetnja opstanku i ostvarenju ambicija. Rat religija, žena i dinastija tvore idealan triptih za stvaranje odlične povijesne drame. No što smo dobili? Falsifikaciju činjenica, romantizaciju bez mozga i malo dobre glume. I dvije nezaslužene nominacije za Oscara.
Istražujući turbulentnu sudbinu Mary Stuart, djevojke koja je postala kraljica Francuske sa samo 16, a udovica s 18 godina, koja se vratila u Škotsku kako bi polagala pravo na prijestolje Škotske i Engleske, kojom tada vlada njena sestrična Elizabeth I., kćer Henrya VIII., gledatelja se uvodi u svijet britanskog plemstva 16. stoljeća. Požrtvovna katolkinja, Mary dolazi u sukob s protestantima, a predstavlja i veliku opasnost kraljici Elizabeth jer je bila zakonski nasljednik engleske krune u slučaju smrti Elizabeth, koja nikada nije imala djece, a time niti zakonitog nasljednika.
Spletke, urote, ratovi i smaknuća obilježili su sudbine te dvije velike povijesne ličnosti, pa je scenarij za ovaj film trebalo biti iznimno lako napisati jer ga je već povijest sama ispisala. I to krvlju. No ovogodišnji "biografski“ film o Mary I. Ispao je sve samo ne biografija i sve samo ne kvalitetan scenarij.
Tko tu koga, i zbog čega?
Umjesto da se razvoj priče prepusti biografskim činjenicama, jer u ovom slučaju su same po sebi dovoljno spektakularne da im ne treba "dorađivanje“, scenarist Beau Willimon, inače poznat po svojim uspješnicama "Martovske ide“ i "Kuća od karata“, ovoga puta nije uspio ispričati dobru političku intrigu već je zabrazdio u idealiziranje dviju kraljica i njihovog odnosa – što doista nema veze ni s mozgom ni s poviješću.
Dobra gluma Saoirse Ronan i potpuno neiskorišten potencijal inače odlične Margot Robbie, bačeni su kao "biserje pred svinje“ u nemilost klišeiziranih dijaloga bez imalo dubine i značaja. Tako dvije kraljice jedna drugoj zavide, obje se zapravo bore ne jedna protiv druge nego protiv muškog svijeta koji nemilosrdno diktira njihove postupke, obje su zadivljene veličanstvenošću druge i duboko žale što su im životi isprepleteni na način koji jesu. Da nisu valjda bi se nalazile na čajankama i bile najbolje prijateljice. Ovako je jedna u stvarnosti dala drugoj odrubiti glavu.
Spora naracija, poprilično neintrigantna fotografija i beskrajno loš scenarij čiji je najveći problem revidiranje povijesti i konfuzno pričanje priče. Pa tako gledatelj neće zapravo, ukoliko ne obiluje znanjem o britanskim vladajućim kućama, znati tko tu koga, i zbog čega? Prosječnom gledatelju će biti jasno samo to da je utrošio 124 minute života u nejasnu melodramu operiranu od osjećaja i stvarne intrigantnosti, koja je zapravo bila lako ostvariva.
Velika očekivanja rezultirala – ništavnim rezultatima
Kada se počelo spekulirati o mogućim kandidatima za Oscara 2019., "Mary Queen of Scots“ isprva je dobro kotirala. Prije no što je itko pogledao film. Klasična priča, povijesna drama prepuna sukoba i dramatičnih vizura škotskih reljefa, velika glumačka imena, što je moglo poći po zlu?
Na kraju je po zlu pošlo gotovo sve, osim kostimografije i frizura, za što je "Mary Queen of Scots“ nominirana za Oscara u te dvije, dosta nerazvikane kategorije. Prema našem predviđanju, i te dvije nominacije ostat će nerealizirane, poglavito zato što samim googlanjem Mary Stuart možete vidjeti da niti jedan povijesni zapis ne bilježi da je žena nosila jarko plavu boju u svakoj prilici života (vjerojatno zato što bi te tone modre galice koja bi bila potrebna za bojanje tkanine koštale kao i cijela engleska vojka).
Ni Elizabetha I. nije u svom prikazu bolje prošla. Bijeli kreč na licu, koji sakriva ožiljke velikih boginja, i jarka crvena perika pretvaraju je u klauna Pennywisea iz hororca "It“ Stephena Kinga. Uz sav taj scenaristički, kostimografski i činjenični nered, ne pomaže ni razočarenje što Margot Robbie, iako na plakatu filma stoji jednakopravno Saoirse Ronan, zapravo igra ulogu statista. Malo plače i malo je lijepa, iako su je nagrdili, ali to tvorcima filma očito nije bilo bitno – jer je jako pomogla marketingu filma.
S obzirom na sve rečeno, potpuno je jasno zašto je priča o drugoj kraljici, ispričana u odličnoj "Miljenici“, završila sa hvalospjevima kritike i javnosti, a i povjesničara, te se sada natječe za čak deset Oscara, dok je "Mary Queen of Scots“ zaboravljena.
Mi kažemo – neka bude bačena u ropotarnicu povijesti, za drugo ni nije.
Kakva nas iznenađenja očekuju na ovogodišnjoj dodjeli Oscara i hoće li ih uopće biti, saznat ćemo već 24. veljače.