Branko Ivanda je za DNEVNIK.HR otkrio koliko mu znači biti članom žirija na polufinalnom ocjenjivanju u kategoriji Telenovela prestižne Međunarodne nagrade Emmy, ali i zašto istovremeno cijeni i prezire takva priznanja.
Redatelj Branko Ivanda odabran je kao član žirija na polufinalnom ocjenjivanju u kategoriji Telenovela prestižne Međunarodne nagrade Emmy na eventu koji su u Dubrovniku organizirali United Media i Nova TV.
Za DNEVNIK.HR otkrio je što za njega predstavlja ovakva prilika i koliko mu znači.
"Privilegij da se upoznam s izborom najnovije produkcije, a posebno da otkrijem istaknute producente, scenariste i redatelje. Istovremeno, to je i način da preispitam osobni pristup kreativnosti", kazao je Ivanda.
Ispričao nam je i kako je reagirao kada je pozvan u žiri.
"Izazovno, ali i odgovorno. Nakon toliko godina profesionalnog iskustva, mislim da je to jedna od funkcija koje mogu kompetentno u potpunosti ispuniti", smatra.
Evo i što misli da je ključno čime se treba voditi prilikom ocjenjivanja.
"Djelo koje ocjenjujem mora zadovoljavati nekoliko bitnih kriterija. Kreativnost, potencijalna gledanost i posebno, odmak od banalnih standarda. Nastojim biti pošten u ravnopravnoj podjeli između subjektivnog i objektivnog vrednovanja", ističe.
Branko je i sam osvojio brojne međunarodne nagrade za svoj rad, pa nas je zanimalo koliko mu takva priznanja znače, što je njega podsjetilo na situaciju s jednim kolegom iz Češke.
"Nagrade, posebno filmske, književne pa i Nobelova, iskušenje su za autorske taštine. Prihvaćam ih kao priznanje, ali prezirem kao dio kompeticije. Da Vinci ili Michelangelo, Coppola ili Fellini? Nikada neću zaboraviti davni Filmski Festival u Puli, koji je veliki češki redatelj Menzel shvatio kao ljetnu ljubavnu igru. Danju se kupao, noću na projekcijama u Areni hodao bosonog u pratnji lijepe mlade žene i kao predsjednik žirija nonšalantno dijelio pregršt nagrada svojim glumačkim simpatijama. Anegdota koja govori o relevantnosti velikog broja nagrada", ispričao nam je Branko.
Tijekom dugogodišnje karijere Ivanda se bavio raznolikim temama i brojnim žanrovima, a otkrio nam je odakle crpi ideje za svoj rad.
"Svakom svojem uratku, bio on plod autorske imaginacije ili dio narudžbe po tuđim scenarijima, pristupao sam s maksimalnim profesionalnim angažmanom. Odgojen sam pod maksimom “Što vrijedi uraditi, vrijedi uraditi najbolje moguće“. Često je bio dovoljan jedan pogled, neki zaboravljeni trenutak, jedna rečenica iz djela dobrog pisca, da se u meni začme potreba za stvaranjem. I tako, većina mojih filmskih i televizijskih djela su kao drugo stanje. Opsesija, bol i znoj, dok ne doživiš radost porođaja", opisuje redatelj.
Branko je radio i na brojnim domaćih kultnim filmovima, a evo kako bi on opisao razvoj filmske i televizijske produkcije, te što smatra da nam donosi budućnost.
"Tehnološki razvoj vodi nas polako, ali neumoljivo prema sadržajima u virtualnom prostoru. Nekom novom mediju između kazališta i filma. Dominacijom televizije nad filmom, kolektivni užitak iz kino dvorane prelazi u intimne prostore našeg doma. Daljnji tehnološki napredak dovodi nas do totalnog izolacionizma. Komunikacija je bez osobnog kontakta, a televizijski projekti snimat će se za milijunsko gledalište, zapravo za milijune usamljenih ljudi zaključanih u svojim stanovima i kućama. Mladi producenti trebali bi računati na ovu ne tako daleku budućnost", upozorava.
Na pitanje što smatra svojim najvećim uspjehom, odgovorio nam je citatom:
“Ako smo proživjeli neku strast, onda je naš život ispunio svrhu – kaže veliki mađarski pisac Sandor Marai."
Branko nam je dočarao i kakav je odnos između glumaca i redatelja, i mijenja li se s godinama.
"Odnos redatelja i glumca za mene je uvijek bio upoznavanje i zbližavanje dvije osobnosti. To može biti u rasponu od psihologije do psihijatrije, ali nikada bez empatije i uvažavanja. U tome je čar rada s glumcima. U ljubavi se može pojaviti tračak nesporazuma, što je redovito posljedica površnosti redatelja", kaže.
Za kraj je otkrio na kojim novim projektima radi i što gledatelji mogu od njega očekivati.
"Scenaristički pokušavam ukrasti dušu dvojici velikih hrvatskih pisaca: Ivanu Aralici i Mirku Kovaču, ali trenutno sam počeo s probama za predstavu po tekstu Harolda Pintera 'Prijevara' u koprodukciji zagrebačkog Teatra Erato i HNK Šibenik", ispričao nam je Ivanda.
1/12 >>
Pogledaji ovu galeriju
na instagramu
