Danas nam svoja razmišljanja o kreativnosti u lockdownu šalje splitski autor Ivan Huljić.
Vaše i naše omiljene glazbenike još neko vrijeme nećemo gledati uživo, na pozornicama klubova, dvorana, festivala i stadiona. Zato vas HDS ZAMP u novoj rubrici "Selfie iz sobe" vodi u njihovu svakodnevicu u kojoj rade na nekim novim pjesmama i albumima, za dane koji slijede.
Pogledaj i ovo
Danas nam svoja razmišljanja o kreativnosti u lockdownu šalje splitski autor Ivan Huljić.
Za početak, čestitke na nedavno osvojenom Porinu za produkciju najboljeg albuma zabavne glazbe, Domenicina "Ćiribu Ćiriba". Kako je bilo pratiti dodjelu s kauča, u papučama?
Hvala vam na čestitki. Jedino što je dodjeli nedostajalo ove godine, s obzirom na situaciju u kojoj smo se našli posljednjih mjeseci, jest ono što nam je nedostajalo generalno, a to je druženje. To je srce i duša svakog festivala, dodjela nagrada i sličnih manifestacija. Imajući u vidu kako su organizatori bili zakinuti za to, mislim da su napravili odličan posao.
Kako je izgledalo tvoje vrijeme provedeno u izolaciji, je li bilo mjesta i vremena za kreativu?
Volio bih vam sada reći da sam dva mjeseca samo radio, ali lagao bih. Istina je da sam sredio jednu sobu u stanu koja je bila soba za sve stvari s kojima ne znaš gdje bi i pretvorio je u radni kutak. Prvih sedam dana tamo sam i radio, ali se nisam htio pretrpavati takozvanim „pjesmama iz ladice“. A onda sam se uhvatio eksperimentiranja s muzikom za koju znam da nikad neće ugledati svjetlo dana, malo čitanja, gledanja serija, igranja online s društvom kao nekad prije. Uživao sam u sitnicama koje me čine sretnim i, da se vratim na početak odgovora i ispravim samog sebe, volim to što sam baš to radio.
Koliko si pratio live stream nastupe svojih kolega, je li te se koji posebno dojmio?
Ne mogu se pohvaliti baš da sam pratio, ali vidio sam koliko je na primjer Marko Tolja uživao u snimanju obrada nekih pjesama koje voli i zanimljivo mi je bilo kako su se neki glazbenici počeli nasnimavati na snimke koje je Ante Gelo objavljivao na svom profilu.
Kako i kada zamišljaš povratak koncertima, iz perspektive izvođača, ali i obožavatelja?
Nadam se da ću što manje to zamišljati i što prije doživjeti. Inače su koncerti meni gotovo jedini razlog da privatno nekamo otputujem, a zadnju godinu to baš i nisam prakticirao. Zato sam ovo ljeto htio to malo nadoknaditi i već pikirao neke koji me zanimaju, ali čini se da ću se načekati.
Kako bi nekom laiku objasnio značaj i važnost sustava kolektivne zaštite autorskih prava, pogotovo u ovom periodu bez honorara za koncertne nastupe?
Autorima, u ovom periodu kao u svakom periodu, sustav kolektivne zaštite autorskih prava znači isto koliko i svakom drugom čovjeku znači njegovu plaću koju prima za svoj rad, najjednostavnije i laički rečeno. Ova vremena glazbenicima nisu nimalo lagana, kao i većini ljudi uostalom. Oni koji žive od svojih svirki probleme su već osjetili, a oni koji žive od sakupljenih kolektivnih prava dodatno će osjetiti pad tek iduće godine kada im ova godina dođe na isplatu. Što se više ovo postupno popuštanje mjera oduži, to će nam posljedice biti veće. Ali tako je, kako je, zdravlje je najbitnije.
Koliko si posljednjih tjedana pratio javnu raspravu o nacrtu novog Zakona o autorskom pravu?
Pročitao sam Nacrt prijedloga ZAPSP i Direktivu EU-a, mislim da su u skladu i da je zakon dobar. Naravno da ništa nije savršeno i pratio sam malo javnu raspravu, ali mislim da dosta ljudi koji su tamo pisali nisu pročitali ni zakon, ni Direktivu, niti su upućeni u srž stvari, a izgleda kao da neke nije ni zanimalo puno to o čemu su pisali.
Za kraj, čemu nas je naučila koronakriza?
Naučili smo kao ljudi da nismo veći od svega.
na instagramu
