DOK VI SLAVITE, ONI RADE! Znate li što se gitaristima dogodi s prstima?
Piše Ivana Banfić/D.E.,
28.12.2015 @ 17:42
Celebrity
showbuzzFoto: DNEVNIK.hr
Podijeli
Jeste li ikada pomislili kako se osjećaju glazbenici za doček Nove godine? Je li im samo vrtoglavi iznos na pameti ili se moraju puno toga odreći? Ovaj smo tjedan otkrili kako ponekad najviše pate gitaristi. Sve nam je to otkrila Ivana Banfić u svojoj novoj kolumni.
Danas ću vam pisati o nastupima za doček Nove godine. Kako ja to doživljavam danas i kako sam doživljavala prije dvadeset godina. Zapravo su mi te proslave i blagdani uvijek bili nekako stresni. Osjećala se neka euforija u zraku, to neko ludilo koje mi nikako ne sjeda. Evo, ovu Novu godinu, za doček ću biti s društvom i obitelji u prirodi i tome se jako veselim. Inače, od svoje 16-te godine pjevam i sviram za dočeke, kako bi mi estradnjaci rekli 'imam gažu'.
Neki vole reći da je to vrijeme berbe, što prevedeno znači da će biti dobra lova, pa se isplati raditi za doček. Tu se vrti velik novac. Dobro, možda je to prije bilo malo drugačije, vrtjeli su se puno veći iznosi nego što su danas. Zaista da se isplatilo. Još si se i pritom dobro zabavio, i sebe i druge.
Danas kada pogledam na sebe i svoje iskustvo, bez obzira koliko dobivaš financijski, gubiš dio sebe. Možda baš za Novu godinu želimo biti doma u toplom i ići leći kad nam se spava. Zašto se mora čekati ponoć? Samo zato što je to neki običaj.
Ali zašto je gušt nastupati za Novu godinu? Zato jer znaš da ćeš si sa tom zaradom moći priuštiti neko putovanje, otići s prijateljima recimo na skijanje ili neki wellness. Zapravo to je dobar motiv. Ja sam voljela nastupati na dočecima, bilo mi je drago vidjeti da se ljudi zabavljaju i da im je dobro, da su veseli i nasmijani, da su popustile kočnice. Taj dio mi je najdraži.
Ne volim kada je doček na otvorenom, dakle na nekom od trgova, jer se uvijek smrznem ko ..... Kako da imam na sebi neku lijepu i seksi elegantnu haljinicu i štikle, kad je vani minus. Dakle moram biti zabundana do vrata, a o pjevanju na hladnom zraku da i ne govorim. Danas postoje i grijane bine pa je to onda i ok, ali prije 15 godina nisu baš bile grijane i stvarno sam se znala smrzavati. I bend i ja. Najgore je bilo gitaristima jer bi im se prsti ukočili od hladnoće i tako je jako teško nešto suvislo odsvirati.
Bez čaja s rumom nema svirke. Sve u svemu kada zbrojim sve svoje dočeke za Novu godinu, 90% ih je bilo radno, tako da sam skroz zaboravila kako je to kad sam ja na plesnom podiju i netko drugi je na pozornici. Mora da je fenomenalno. Želim vam najbolju godinu do sada, napravite si doček onako kako se osjećate, a ne kako bi trebalo biti. Uživajte i sretno vam bilo!!!