Najslavniji i najnagrađivaniji crtić svih vremena, ''Kralj lavova“ iz 1994., nakon dugih je 25 godina doživio svoj remake i iako je sve moglo poći po zlu jer je teško stvoriti nove uspješnice koje bi se mogle mjeriti s onim originalnima, ovdje to nije slučaj. Veličanstven, zabavan, vrhunski produciran – takav je novi film ''Kralj lavova“ koji možete pogledati u kinima.
Galerija
Disneyjev studio prošao je dalek put od samih svojih početaka u prvoj polovini 20. stoljeća kada je osnovan. Uspjesi i neuspjesi nizali su se jedni za drugima, a ta slavna tvornica čarolije i animiranih čuda našla se na vrhuncu slave sredinom 90-ih.
Zlatna era Disneyja u kojoj su stvoreni kultni filmovi poput ''Ljepotice i zvijeri“, ''Aladina“ i ''Male sirene“ kulminirala je premijerom ''Kralja lavova“ 1994., priče o laviću Simbi koji zbog zlog strica Scara tragično izgubi oca i bježi od kuće. Simbine pustolovine postale su kultna priča o ljubavi, prihvaćanju prošlosti i nas samih, a sada je taj klasik ponovno ugledao svjetlo dana u novoj računalno animiranoj verziji koja oduzima dah.
Vjeran originalu, a opet drukčiji
Unatoč tome što smo se pribojavali ovog remakea, jer kako bi bilo moguće napraviti nešto jednako vrijedno ili još bolje od originala, ''Kralj lavova“ nadmašio je sva očekivanja.
Priča gotovo ni trenutka ne odstupa od originala, scene su identične onima iz 1994. pa će publika koja je emocionalno vezana uz verziju iz 90-ih biti i više nego zadovoljna, a novoj, mlađoj publici sve će se činiti fascinantno i veličanstveno jer je upravo tako i napravljeno.
Realistčna animacija bez mane uspjela je stvoriti svijet afričkih životinja i natjerati ih da one pjevaju i govore a da pritom ne izgledaju nerealistično ili karikirano, što je boljka od koje pate mnogi remakeovi crtića. Svaka vlas lavlje grive i svaka travka u savani savršeno su dočarane, a izgled likova nije pretjerano stiliziran.
Tako Scar, vjerojatno najupečatljiviji lik filma, odiše realnom zlokobnošću. Njegovo ispijeno tijelo i izblijedjeli ožiljci vjerno prikazuju muškog lava koji nije niti će ikada postati alfa-mužjak, gladnog, na dnu hranidbenog lanca čopora.
Iako radnja vrlo vjerno prati onu originalnu, zbog stila animacije i ponekih scenarističkih detalja, ''Kralja lavova“ iz 2019. primjerenije je okarakterizirati kao film za odrasle, a ne za djecu.
U kinodvorani punoj klinaca šansa da se barem polovina rasplače na doista tužne, a sada i hiperrealne scene umiranja Mufase, ogromna je. Unatoč tome što niti jedna pjesma nije izbačena, one imaju prizvuk odraslosti, ozbiljnosti. U ovom reameku priče o laviću Simbi osjeća se ozbiljan utjecaj Shakespeareva Hamleta i općenito mnogo mračnijih tema no što je to bio slučaj u verziji iz 1994. godine.
Ovdje Scar želi od Simbine majke učiniti svoju lavlju kraljicu, što je zasigurno aspekt filma za odraslu publiku, a i mnogo veći značaj pridan je značenju alfa-mužjaka u svijetu životinja.
Film ''Kralj lavova“ koji možete pogledati u kinima općenito je ozbiljnije djelo od kultnog prvijenca. Veličanstven je u svojoj priči, prikazu i emocijama koje probuđuje, pa će se tako mnogi naježiti ili čak rasplakati na posebno emotivne i teške scene, a istovremeno je nježan i topao.
Još jedan dokaz da se radi o filmu namijenjenu odrasloj publici jest i njegovo trajanje. 128 minuta filma previše je da bi prosječno dijete od pet godina koncentrirano pogledalo od početka do kraja i s pažnjom pratilo radnju, koja je uz to na trenutke doista traumatična.
Hrvatska sinkronizacija ''Kralja lavova“ odlična je. Kritike da sinkronizacija uništava vrijednost originala već doista dugo nisu na mjestu, osobito kada se radi o Disneyju. Naime, ta produkcijska kuća sama odabire lokalne glumce i njihove glasove za koje smatra da će najbolje odgovarati likovima u filmu, pa krajnji rezultat uvijek bude fantastičan. Adrian Pezdirc u ulozi odraslog Simbe nije dobio mnogo prostora, ali je ono što smo čuli od njega sjajno, a najveći je uspjeh ostvario Frano Mašković, koji je svoj glas dao Scaru.
Zamijenivši velikana Jeremyja Ironsa, Mašković je udahnuo duh zloće u lik pokvarenog lava i oživio ga i za najmanju publiku koja ne bi mogla pratiti film na engleskom jeziku.
No za najveću je pohvalu u ovoj inačici filma to što nije bilo dodavanja nepotrebnih scena, momenata i, najgore od svega, političkih poruka kao što je bio slučaj u nekim drugim Disneyjevim remakeovima. Na primjer, u ''Aladinu“, koji je premijerno prikazan prije dva mjeseca, scenaristička intervencija kojom je iz princeze Jasmine stvorena feministkinja, rezultirala je katastrofom. Kičasti film s jeftinom političkom porukom spasio je isključivo Will Smith.
U ''Kralju lavova“ autori su se suzdržali od takvih eksperimenata. Nekada je klasično jednostavno – najbolje. U svakom slučaju, ovaj remake nadmašuje sva očekivanja. Radi se o emotivnom diznijevskom spektaklu o borbi dobra i zla, zbog kojeg neće požaliti odlazak u kino.
1/7 >>
Pogledaji ovu galeriju
