Psuje na hrvatskom i mnogi mu govore da je špijun. On je gruzijski rukometaš koji se udomaćio u Zagrebu. Već naveliko je poznata njegova moćna ljevica, a našoj Lani Zaninović otkrio je zašto misli da su Hrvati i Gruzijci slični.
''Pozdrav, moje ime je Georghi Tskhovrebadze, profesionalni sam rukometaš i igram za klub Zagreb. Rukomet sam počeo igrati kad sam imao šest, sedam godina, a s petnaest ili šesnaest godina nastupio sam na Europskom prvenstvu u Švedskoj. Bio sam najbolji strijelac i najbolji desni vanjski, a nakon toga dobio sam priliku igrati za francuski klub Montpellier. To mi je bila prilika da zaigram u europskom rukometu – bio je to početak mog europskog putovanja. Posljednja destinacija bila mi je Njemačka, gdje sam igrao za Gummersbach dvije sezone, a nakon toga sam se nešto kasnije preselio u Zagreb, čiji sam sada dio tima. To je moj novi dom i nova obitelj'', predstavio se za IN magazin Georghi Tskhovrebadze, gruzijski rukometaš.
''Gigi je dobar momak, vrijedan, marljiv. Većinom se drži strategije, da, a ponekad ima malo svoje individualne izlete koje on sam napravi i što u dosta slučajeva bude dobro za momčad'', dodao je trener Andrija Nikolić.
''Mislim, tako je to. U redu je poštovati pravila, ali ne uvijek'', nadovezao se Georghi.
''Ono što mogu reći je da je stvarno jako temperamentan i svaki trening imaju neke njegove ludosti. Ali, to je sve u žaru borbe, pozitivac je i sigurno da hoće pomoći'', govori suigrač Igor Karačić.
Doda li loptu kada?
''Pa, doda, doda, ali rijetko, voli šutirati dosta, ima bombu u ruci. Lijepo ga je vidjeti na terenu, lijepo je vidjeti kad on tako zabije gol i nadam se da će do kraja nam donijeti puno sreće'', tvrdi Igor Karačić.
Georgiju ni prije preseljenja u Zagreb Hrvatska nije bila potpuma mepoznanica, no ovdje mu je gotovo nemoguće pronaći svoga sunarodnjaka.
''Igrao sam s Kuzmanovićem u istom timu u Gummersbachu i, naravno, pričao mi je o Zagrebu – grad je jako lijep, a i ljudi su sjajni. Dao mi je i nekoliko savjeta kako se snaći, i naravno, jako to cijenim. Mogu samo reći pozdrav Dominiku i još jednom hvala. Gruzijski su ljudi mentalitetom puno sličniji Balkancima nego Francuzima ili Nijemcima. Čuo sam iz veleposlanstva da ovdje živi samo 24 Gruzijca, barem koliko ja znam. Možda sam ja 25.'', priča.
Kako je gruzijski jezik u potpunosti različit od hrvatskog, Gigijeva situacija na terenu je dodatno otežana, no snalazi se kako zna.
''Većinom na engleskom onda njemu kažemo, ali dok je utakmica, dok je time out, dok je nekakva frka panika je malo to teže – onda mora lovit i pantomimom i svakako'', govori trener.
''Sviđa mi se hrvatski jezik, mislim da je to prekrasan jezik i jako bih ga rado naučio. Ne mogu obećati da ću ga brzo naučiti, ali dat ću sve od sebe da ga razumijem i da mogu razgovarati s navijačima kada dođu k nama. Zapravo, otkako igram rukomet, nekako sam odrastao uz Balkance, pa najviše psujem na balkanskim jezicima – ali i na gruzijskom, francuskom ili njemačkom''.
Uskoro će se pred mladim Georgijem naći još jedan, potpuno novi izazov i biti će u prilici zaigrati protiv svojih trenutnih klupskih suigrača.
''Zapravo, na ovom Europskom prvenstvu prvi protivnik Gruzije je Hrvatska i, naravno, veselim se svemu tome. Pritisak mi je zadovoljstvo. Uvijek uživam igrati protiv velikih ekipa – to mi je uvijek dobro i zbog iskustva i zbog želje da ih pobijedim'', priča.
Kad je o strasti navijača riječ, Gigi nije siguran jesu li gruzijski glasovi snažniji i moćniji od hrvatskih.
''Rado bih pozvao ljude da dođu i navijaju za nas, pa da mogu odlučiti tko je bolji – mi Gruzijci ili Hrvati''.
Svakako vjerujemo da će Georgi imati puno navijača za koga god da zaigra, jer sa strašću koju pokazuje na terenu zaslužuje podršku i kad zabije gol, ali i kad promaši penal.
Galerija
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/8 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/7 >>
Pogledaji ovu galeriju
