Novi film legendarnog njujorškog redatelja Woody Allena, „Kišni dan u New Yorku“ (ne)sretan je spoj svih elemenata Allenovog prepoznatljivog filmskog stila. Humorističan, dovitljiv, ali i bezbroj puta viđen i kopiran, ovaj novi uradak slavnog redatelja definitivno nije njegov najbolji.
84-godišnji Woody Allen jedan je od najkontroverznijih, ali i najomiljenijih filmskih magova Hollywooda koji je svoju filmsku nišu pronašao u žanru crnohumornih, životnih komedija u kojima je isprepleo intelektualce, buržoaziju, boljke srednjeg i višeg sloja te nezaobilazne seksualne i ljubavne frustracije prosječnih ljudi.
"Festival straha"
Suptilno jezovita i izravno brutalna filmska bajka o švedskom ljetu prikovat će vas za ekrane
Ispostavilo se da je taj koncept apsolutno plodno tlo za stvaranje filmova koje iz desetljeća u desetljeće oduševljavaju publiku diljem svijeta, no je li sada napokon došlo do zamora materijala?
„Kišni dan u New Yorku“ još je jedan tipičan alenovski uradak koji se od svojih prethodnika ne razlikuje baš po ničemu dobrom. Sličan scenarij, tema i režija, uz doista poguban odabir glumaca koji jednostavno nisu bili na razini zadataka, rezultirao je jednim od Allenovih najslabijih ostvarenja, sada već prošlog, desetljeća.
Svakom obožavatelju lika i djela slavnog redatelja poznato je da je nakon „Ponoći u Parizu“ i „Blue Jasmine“ u proteklih deset godina izbacio još niz filmskih naslova, no niti jedan nije ukrao pažnju i srca publike, a ni kritike.
„Kišni dan u New Yorku“ simpatičan je, ali i vrlo predvidljiv. Radi se tek o još jednom pokušaju reanimiranja starih klasika poput „Annie Hall“ i Manhattan“, ali bez puno uspjeha. Iako publika koja hrli na Allenove filmove svakako zna što očekivati, vjerujemo da se nada barem trunčici inovativnosti, a u ovom je filmu nažalost nema.
U glavnim ulogama su tinejdžerski idoli koji djeluju nedoraslo dijalozima koje vode, kao i situacijama u kojima se nalaze. Slavna pjevačica Selena Gomez, mlada glumačka nada Timothée Chalamet i Elle Fanning čine studentski ljubavni trokut u kojem nažalost, među glumcima ne postoji ni trunčica kemije, pa sve skupa ispada neuvjerljivo i preglumljeno.
Uz brojne tradicionalne alenovske reference na popularnu kulturu, književnost i umjetnost, „Kišni dan u New York“ djeluje tek kao kompilacija svih dosadašnjih Allenovih filmova stopljenih u jedan, ne baš uspješan niti dopadljiv kolaž. Neuspjele ljubavi, egzistencijalne krize, stariji muškarci, mlade djevojke, strasti i seksualne napetosti – sve su to ljubiteljima Woody Allena dragi aspekti njegovih filmova, no u ovom su slučaju izlizani i nevješto spojeni, pa je krajni rezultat razočaravajuć.
Priča o paru koji na račun novca roditelja i pokeraške vještine jednog mladca dolazi u New York no sile sudbine ih razdvajaju možda bi pod redateljskom palicom Allena prije deset godina još nekako i zadovoljila zahtjeve publike, no sada to definitivno nije slučaj.