Priče s one strane, Leone Paraminski, ovaj su se tjedan osvrnule na društvene mreže. Leona je pokušala objasniti kako život izgleda kada nisi na Facebooku.
Koristimo li danas društvene mreže često u krive svrhe, gdje je danas nestala tajanstvenost? Što su nam zapravo donijele, ali i odnijele društvene mreže? Je li sve to samo zabava ili postoji mogućnost da ipak prenosimo neku važniju poruku. Samo ću se dotaknuti nekih elemenata, nažalost jer kolumna je prekratka forma za ovakvu važnu, zanimljivu i duboku temu širokog spektra koja zadire u sve pore društva.
Još jedno od mojih pitanja na koje nemam egzaktan odgovor je zašto želimo biti ogoljeni pred svijetom do čijeg nam mišljenja ionako nije stalo, parametriranja radi?! Možda. Zašto se želimo svesti na borca u Areni kojeg bacakaju uokolo. Jedni nam se dive uzdižući nas u nebesa, dok nas drugi beskrajno mrze. Povijest se uvijek ponavlja samo poprima drugačije oblike, u skladu s vremenom. Tehnologija je donijela nove igračke, ali budi iste dekadentne strasti. Zavaravamo sami sebe ako mislimo da lajkom nešto korisno doprinosimo društvu. Doprinosimo egoističnom poimanju sebe. Ajmo stisnut gumbić za djecu u Africi. Ne baš, jel da?!
Važni smo, razmaženi i manijakalno egoistični u potrebi pokazivanja sebe. Koga boli neka stvar je li serete na zlatnoj školjci svakodnevno ili ste se baš eto slučajno zatekli u nekom resortu s pet zvjezdica, imate li nove cipele, torbu ili novu operaciju ionako već prevelikih umjetnih sisa, usana ili novog nosa. Da, tragedija je kada se pada s litica jer je trenutno najveća nužnost ovjekovječiti trenutak. Heeeeej, taj trenutak je upravo prošao pokraj vas!!! Sramotno je i kada želite impresionirati pa malo uljepšavate stvarnost. Dok želimo zadiviti, prestali smo uživati.
Ogledalce moje najljepši na svijetu tko je?! Selfiji inih i onih koje ne želim imenovati, a od kojih neki imaju manje, a neki više (a poneki i milijunski broj) pratitelja, zapravo su oni koji su vrlo pametni. Prepoznaju vrijeme u kojem žive i nove transformirajuće oblike društvene svijesti. Dok oni drsko pokazuju kako imaju puno više od ostalih u svakom pogledu, ovi manje pametni si samo još više nanose bol gledajući tek lažan svijet koji bezglavo trendovski slijede jer drugo nažalost nemaju ili još gore ne znaju.
Nisam ni ja potpuno nevina ,od svih mreža imam Instagram koji sam otvorila netom prije odlaska u Ameriku dok smo moja sestra Ines i ja popile koju cašicu više vani, jedne lijepe zagrebačke večeri (nas dvije volimo tako proslavljati razne događaje u našim životima) držeći se tako uvriježenog mišljenja da ću možda ostati s nekim ljudima vise u kontaktu. Da nije bilo nje ne bi ni ja imala Instagram. Hvala joj na tome, inače bi još bila po nekima 'u stoljeću sedmom' jer Facebook nažalost ili na sreću još uvijek nemam.
Znam, nekim ljudima je neshvatljivo kako nemam Facebook jer ne postojim u virtualnom svijetu, čita se kao da nemam vezu sa ostatkom svijeta, nisam u tijeku, a je li to zbilja istina?! Vjerojatno da, ali samo polovično jer lišena virtualnog život mi je ljepši, ne zamaram se tuđim životima i u moru informacija biram one koje me zanimaju. A tko hoće doći do mene ionako ce naći načina, a oni koji znaju što radim i kako živim, ne treba mi društvena mreža da bi im to obznanila. Zato se i zovu prijatelji.
Mreže su definitivno postale globalan način komunikacije u svakom smislu, ne samo na osobnoj razini. Ne treba im se odupirati, ali mene zanima kako ih (educiranjem) običan korisnik može koristiti pametnije i sa svrhom.
Privatnost ima i svoje čari, a vrijeme je dragocjeno! Da li je orginalna zamisao dečki sa Harvarda otišla u smjeru u kojem su zamišljali ili je i njih iznenadila, to samo oni znaju.
OVDJE pročitajte i druge kolumne Leone Paraminski.
