'Ako mi je zlo, mučnina,gripa... A moram ići raditi, a zinuti na ništa od boleštine, taj isti ŠTRUDL Z VIŠNJAMA mora pojesti netko tko me dopratio', kaže manekenka.
Ljupka Gojić Mikić, koja sa suprugom i dvoje djece živi u Japanu, tijekom ovog tjedna bila je u posjeti rodnom Zagrebu. Natrag u Japan se uputila u petak poslijepodne, a 'dramu' s aerodroma u cijelosti je opisala na svom Facebook profilu.
Pogledaj i ovo PAPARAZZI JOJ NISU SMETALI Kad se ova ljepotica pojavila u prozirnom badiću, svi ostali na plaži su pali u drugi plan!Naime, praznovjerna Ljupka ima ritual da mora pojesti štrudlu inače ne ide na put, a kako je jučer nije bilo, osoblje aerodroma naposljetku je zvalod obavljača štrudli da donesu jedan kolač prije nego što manekenka otkaže let! Kako je to sve izgledalo, možete pročitati u Ljupkinoj objavi s Facebooka koju u cijelosti prenosimo:
>> 'Djeca su mi se rugala zbog naočala, razmaknutih zubi i velikih usana'
'Aerodrom Pleso je nešto što se zove DOĆI DOMA-OTIĆI OD DOMA. Dok sam se vraćala iz Pariza, Amerike, Londona, Milana ili odlazila na Tajland, Meksiko, Texas, Keniju... Bio je to zadnji i prvi pogled na "DOMOVINO, U SRCU TE NOSIM", Ooooo.. Znam sve mane i nedostatke... Ali,to vam je nešto kao kad se ljutite na dijete, mamu, tatu, brata, sestru... Zbog njihovih mana... Ali ih dalje volite najviše na svijetu kad ih morate napustiti...
Dakle, zadnje koje memoriram su konobari, stjuardese, tete u trafici i Djutiću, tete koje održavaju čistoću... Nemate pojma kojim očima ih promatram kad znam da ću sad otići daleeeekoooo... Koliko god ne željeli biti praznovjerni, imamo neke svoje male rituale... Pa tako i ja od 14. godine kako putujem. LJUDI DRAGI, NEMA LI U KAFIĆU ŠTRUDLE Z VIŠNJAMA NE IDEM U GRČKU NA SNIMANJE - jednom prilikom...
Ako mi je zlo, mučnina,gripa... a moram ići raditi, a zinuti na ništa od boleštine, taj isti ŠTRUDL Z VIŠNJAMA mora pojesti netko tko me dopratio, volio ne volio, najčešće brat. I eto, krenem jučer za Japan sa svojim curama... Same, znam što me čeka, evo, još putujemo... Poslije dva aviona i jednog vlaka imamo jos jedan VLAK i doma smooooo.. I tako mi prije leta u kafić po ŠTRUDL Z VIŠNJAMA... Nema, NEEEEMAAAA???!!!! Da odustanem od puta?!
Javim Miki nema štrudle! Zovu druge kafiće... NEMA... Uvijek putujem u jutro pa nije bilo problema, a u 14 i 30 sati nestala. O, Božeee, da bar djeca ne idu sa mnom, konobari su se ushodali, znaju ljudi... Gledaju mene i štrudl z višnjama kako se opraštamo već 16 dugih godina... Ddjednom,STIŽEEEEE... Zvali su dobavljača.
Valjda im bilo žao Mike, djece, staraca jer bum se vratila doma, a i poprilično moje bljedilo je valjda nekaj doprineslo. ETO ZAŠTO VOLIM PLESO, hvala dečkima iz kafića dolje desno, hvala dobavljaču... Nisam hirovita nikada i u ničemu, ŠTRUDL Z VIŠNJAMA je moja karta za sretan put, nikada me nije iznevjerila... Pisem vam, pusa'.