Mladi Šibenčanin, čije su autorske pjesme i nastupi posljednjih mjeseci privukli sve veću pozornost publike, uskoro će ostvariti i jedan od najvećih snova nastupom u Areni Zagreb kao predgrupa Matiji Cveku. U razgovoru za Showbuzz.hr otkrio je kako je izgledao njegov put do prve autorske pjesme, koliko mu znači podrška kolega glazbenika te zašto vjeruje da medicina i glazba imaju mnogo više zajedničkog nego što se čini.
Mladi šibenski glazbenik Luka Ćevid posljednjih mjeseci privlači sve više pozornosti publike. Nastup s Jakovom Jozinovićem, podrška Matije Cveka i autorske pjesme ''Dok sanjam'' i ''Nemam vremena'' tek su početak njegova glazbenog puta. No, iza mikrofona krije se i student pete godine medicine koji uspješno balansira dva zahtjevna svijeta.
U razgovoru nam je otkrio kako je glazba postala njegov životni poziv, koliko ga inspiriraju ljubav i emocije te kako doživljava priliku da nastupi u Areni Zagreb.
"Ja sam Luka Ćevid, imam 24 godine, dolazim iz Šibenika, student sam 5. godine Medicine na HKS-u, Zagreb. Moglo bi se reći da sam i glazbenik u usponu. Volim pisati i izvoditi autorske pjesme, spajati emocije s glazbom i razvijati se kroz umjetnost i studij. Ambiciozan sam, kreativan i uporan, a cilj mi je ostaviti trag svojom glazbom i povezati se s ljudima kroz iskrene priče i emocije."
Rodni Šibenik, kaže, nije mu dao samo mjesto odrastanja, nego i prve glazbene uspomene, iskustva i vrijednosti koje danas nosi u svojim pjesmama.
"Odrastanje u Šibeniku uvelike me je oblikovalo kao osobu i kao umjetnika. Šibenik je grad koji ima poseban ritam života – dovoljno je velik da nudi razna iskustva, a dovoljno malen da ljudi ostanu povezani. More, ljetne večeri, lokalna glazbena scena i osjećaj zajedništva ostavili su trag na meni. Mislim da sam upravo tamo naučio cijeniti iskrenost, jednostavnost i emociju, što se kasnije prenijelo i na moju glazbu, ali i stekao prva iskustva nastupanja pred publikom koja su mi pomogla da danas mogu slobodno i hrabro stati na pozornicu. Također, Šibenik je grad iz kojeg su potekli brojni uspješni glazbenici, glumci i sportaši tako da sam siguran da u mom gradu ima neki posebni umjetnički duh koji se prelije na ljude koji su iz njega potekli."
Pogledaji ovo
Glazba je u njegov život ušla mnogo prije nego što je postao svjestan da će jednoga dana pisati vlastite pjesme. Sve je počelo u obiteljskom domu, a nastavilo se kroz školu, zborove, bendove i kazalište.
"Glazbu sam zavolio još u ranom djetinjstvu kada sam na svojoj gitari-igrački oponašao i pratio oca koji je povremeno znao zasvirati. Zato sam iskoristio prvu priliku kad je prof. Ivan Korunić došao u moju OŠ podučavati gitaru i odmah se prijavio, a potom o tome obavijestio roditelje koji su me podržali i kupili mi moju prvu pravu gitaru. Paralelno sam svirao i pjevao u crkvenom i školskom zboru, a kasnije je došla prva gimnazijska cover grupa Emotion, a potom na faksu trio Soulwarmers. Kroz cijelu osnovnu i srednju školu sam također bio član dramskog studija 'Ivana Jelić' u šibenskom HNK-u, tako da je iza mene mnoštvo javnih nastupa. Prva gaža je bila ljeti 2019. godine u jednom šibenskom baru i od tada sam kontinuirano aktivan. Postupno se kod mene rodila potreba izraziti se i kao autor i ta ideja je konačno krenula u realizaciju uz podršku dragih ljudi koji su se pojavili u mom životu."
Iako je stvaranje pjesama za njega prirodan proces, priznaje da je najveći izazov bio odvažiti se pokazati ih publici.
"Najteži trenutak na putu do moje prve autorske pjesme bilo je zapravo skupiti hrabrost da je podijelim s drugima. Pisati pjesmu za sebe je jedno, ali pustiti ljude da čuju nešto tako osobno sasvim je druga stvar. U tome su mi puno pomogli ljudi koji su se našli na mom glazbenom putu – Matija Cvek koji mi je dao najveći vjetar u leđa, producent i prijatelj Marko Vojvodić i naravno obitelj i bliski prijatelji.
Shvatio sam da je najvažnije biti iskren i dati pjesmi priliku da pronađe svoj put do publike. Upravo taj korak iz zone komfora bio je najveći izazov, ali i najvažniji."
Pogledaji ovo
Šira publika za njega je počela intenzivnije čuti nakon nastupa s Jakovom Jozinovićem, koji mu je, priznaje, donio mnogo više nego što je očekivao.
"Iskreno, jest. Nastup s Jakovom donio mi je puno više pažnje nego što sam očekivao. Naravno da sam se nadao da će me čuti nešto više ljudi, ali nisam mislio da će reakcije biti toliko pozitivne. Nakon nastupa počelo mi se javljati puno ljudi s porukama podrške, a to mi je dalo dodatnu motivaciju i samopouzdanje da nastavim raditi na svojoj glazbi. Moje ambicije su raditi pjesme iskreno, iz duše, a ako će se one svidjeti ljudima, to će me stostruko usrećiti. Na koncertu u Rijeci sam osjetio što znači pjevati pred tako velikim brojem ljudi i s njima se povezati glazbom, a taj osjećaj mi se sviđa."
Za Jakova ima samo riječi hvale i smatra da je njegov uspjeh rezultat mnogo više od samog talenta.
"Jakov je takav fenomen kakvog on zaista zaslužuje svojim talentom i radom, a nadasve osobnošću, energijom i emocijom kojom povezuje ljude. On je neponovljiv i malo je vjerojatno da bi se sličan fenomen mogao ponoviti u bliskoj budućnosti. Jakov je, unatoč silnoj popularnosti, ostao dobar i skroman čovjek koji ne dijeli savjete s visoka, već svojom pristupačnošću, jednostavnošću i podrškom daje vjetar u leđa."
Jedan od najvećih trenutaka njegove dosadašnje karijere tek slijedi. Kao predgrupa Matiji Cveku stat će na pozornicu zagrebačke Arene, a vijest o tome dugo nije mogao ni sam procesuirati.
"Kada sam saznao da ću nastupiti kao predgrupa Matiji Cveku u Areni Zagreb, prva reakcija bila je iskreni šok. Trebalo mi je neko vrijeme da uopće shvatim da je to stvarno. Arena Zagreb je pozornica o kojoj sanjaju brojni glazbenici i pomisao da ću stati pred toliko ljudi bila je istovremeno uzbudljiva i pomalo zastrašujuća. Osjećao sam ogromnu sreću, zahvalnost i odgovornost da dam svoj maksimum. Ovakve prilike ne dolaze često i odmah sam pomislio kako je to nagrada za sav trud, ali i poticaj da nastavim još više raditi na sebi i svojoj glazbi. Neizmjerno sam zahvalan Matiji što mi je ukazao tu čast."
Posebno mu znači što upravo od glazbenika kojeg godinama cijeni danas dobiva podršku i prijateljski savjet.
Pogledaji ovo
"To mi stvarno puno znači. Matiju slušam još od srednje škole i njegove su pjesme bile dio mog odrastanja, tako da nisam mogao ni zamisliti da ćemo jednog dana surađivati i družiti se kao prijatelji. Zato mi je posebno drago što je upravo on među ljudima koji su prepoznali moj rad i potencijal. Njegova podrška mi daje dodatno samopouzdanje, ali i motivaciju da nastavim razvijati svoj glazbeni put. Još mi je pomalo nestvarno kada se sjetim da sam ga nekad slušao kao uzora, a danas od njega mogu dobiti savjet, podršku i prijateljstvo. To je nešto što jako cijenim i što mi puno znači."
Njegove dvije autorske pjesme, "Dok sanjam" i "Nemam vremena", na prvi pogled zvuče različito, no obje otkrivaju dijelove njegove osobnosti.
"Rekao bih da su obje pjesme dio mene, samo pokazuju različite strane moje osobnosti. 'Dok sanjam' je možda bliža onom emotivnijem i ranjivijem dijelu mene, dijelu koji puno razmišlja, sanja i vjeruje u osjećaje. S druge strane, 'Nemam vremena' s glazbenog gledišta pokazuje energičniju, razigraniju stranu mene, ali tekstom me otkriva kao osobu koja je sposobna prepoznati situacije i odnose koji su loši i prekinuti ih."
Na pitanje kako bi nazvao trenutačno životno razdoblje, odgovara kratko, ali dovoljno znakovito.
"Zvala bi se 'Sve je dobro'."
Dok glazbena karijera ide uzlaznom putanjom, Luka istovremeno privodi kraju studij medicine. Iako mnogi misle da će u jednom trenutku morati birati između ta dva svijeta, on zasad ne vidi razlog za takvu odluku.
"Sve su opcije otvorene, a ja vrlo ozbiljno pristupam jednom i drugom. Rekao bih da je glazba moja velika ljubav bez koje ne mogu zamisliti svoj život i od koje nikad neću odustati. Idemo najprije vidjeti kako će moje pjesme zvučati drugima, hoće li biti prihvaćene i hoće li ljudi u njima pronaći i dio sebe, a onda ćemo vidjeti. Srećom, još ne moram birati."
Za njega medicina i glazba nisu dva odvojena svijeta, nego dva različita načina da se dopre do ljudi.
"Iako se medicina i glazba na prvi pogled čine kao dva potpuno različita svijeta, mislim da imaju puno više zajedničkog nego što ljudi misle. U oba slučaja radi se o ljudima i emocijama. Medicina uvažava fizičku, ali i psihičku i duhovnu komponentu osobe na koje djeluje i glazba. Kroz studij medicine učim slušati, razumjeti i biti empatičan prema drugima, a upravo su to kvalitete koje mi pomažu i u pisanju pjesama. S druge strane, glazba mi daje prostor da izrazim osjećaje i iskustva koja možda ne bih mogao prenijeti na neki drugi način. Medicina i glazba, dakle, imaju sličan cilj – dotaknuti ljude i ostaviti pozitivan trag u njihovim životima."
Unatoč brojnim obavezama, kaže da je pronašao način kako uskladiti fakultet, glazbu i svakodnevni život.
"Tipičan dan je jedno, a stvarnost je koji put drugačija. Uvijek je na neki način premalo vremena, ali se opet sve stigne. Obaveze na fakultetu su uglavnom ujutro, a popodne mogu sam isplanirati ukoliko nema nekih iznenađenja. S obzirom na to da ne živim blizu roditelja, moram se pobrinuti i za svakodnevno preživljavanje ukoliko ne stignem u studentsku 'menzu'. Glazba je prisutna svakodnevno, pa čak i u dane pred ispit jer se tako opuštam. U vrijeme nekih ozbiljnijih gaža ili od početka ovog projekta je na neki način uvijek premalo vremena, ali mi se čini da za sad zadovoljavajuće balansiram."
Važnu ulogu u njegovom stvaralaštvu imaju emocije, a posebno ljubav, koja je često polazište novih pjesama.
"Ljubav me definitivno inspirira u pisanju pjesama. Mislim da su upravo emocije ono iz čega nastaju najiskrenije priče, a ljubav je jedna od najjačih emocija koje možemo osjetiti. Naravno, ne radi se samo o romantičnoj ljubavi, nego i o svim odnosima koji nas oblikuju i ostavljaju trag u nama. Kada je srce ispunjeno, nekako je lakše pronaći inspiraciju i pretočiti osjećaje u stihove i melodije. Mnoge ideje za pjesme nastanu upravo iz trenutaka koje proživim, pa se može reći da ljubav, na ovaj ili onaj način, uvijek pronađe put do moje glazbe."
Iako mu se u kratkom razdoblju život značajno promijenio, ne želi previše planirati ono što dolazi.
"Zadnjih nekoliko mjeseci mi je život pokazao koliko je lijep i nepredvidiv, pa ću ostaviti budućnosti da me iznenadi."
Ako je suditi prema dosadašnjem putu, pred Lukom Ćevidom tek su najveći izazovi i najljepše prilike. A hoće li ih dočekati u bijeloj kuti, s gitarom u rukama ili uspješno spajajući oba svijeta, pokazat će vrijeme.
