Ove nedjelje kreće nova sezona showa Tvoje lice zvuči poznato, a Devin Juraj, hrvatski pjevač, glumac i plesač jedan je od natjecatelja.
Galerija
Već u prvoj epizodi nove sezone showa Tvoje lice zvuči poznato gledatelje očekuje prava poslastica – osmero novih kandidata, vrhunske vokalne izvedbe, dosad neviđene maske i produkcija koja pomiče granice zabave!
Ususret zabavnim transformacijama, između ostalih, popričali smo is Devinom Jurajom, našim plesačem, pjevačem i glumcem.
''Poziv na show nisam nikako očekivao! Došao je usred priprema predstave "Jadnici" u kojoj sam i psihički i fizički bio 100% pa sam se na neki način isključio od svih emocija vezano uz emisiju dok nisam dobio finalnu potvrdu. Kad je to došlo, naravno, usred probe, toliko me uzbuđenje poneslo da nisam znao kako se vratiti u dvoranu gdje moram utjeloviti tragičnost svog lika!'', priča nam Devin te otkriva da prošle sezone nije pratio aktibno, već s vremena na vrijeme, ali samo iz razloga jer ne dolazi iz obitelji koja pretjerano gleda televiziju.
''TLZP je doduše uvijek bio tu kao zabavna referenca pa bih kad bih se sjetio pogledao bih transformacije koje su me najviše zanimale'', kaže.
Zanimalo nas je koje su njegove željene transformacije.
''Imam milijun i pol željenih transformacija. Neke ultra poznate a neke malo manje, ali svaka u svojoj izuzetnoj umjetničkoj vrijednosti. Marco Mengoni, Freddie Mercury, Justin Bieber i Sting prvi su koji padaju na pamet''.
A koji mu je najveći izazov u cijeloj ovoj pripremi?
''Najveći izazov je definitvno koreografija. Ukomponirat nju unutar cijelog nastupa i ne izgubit boju glasa danog pjevača (najčešće pjevačice) je vrlo teško'', otkriva.
Kakva je konkurencija, grizu li svi za pobjedu?
''Konkurencija je vatrena! Svaki izvođač ove sezone nudi nešto svoje i to se cijeni. Motiviramo se međusobno, ali na kraju dana uživamo najviše u cijelom ovom procesu i najbitnije, zabavljamo se''.
S ostalim kandidatima je u odličnim odnosima i kaže kako su oni zapravo ono što ovaj projekt čini najzabavnijim ikad.
''Bacamo fore, smijemo se, pjevamo zajedno ali sve u svemu, vlada jedna totalno neopterećena i zabavna atmosfera''.
Devin je studirao u Engleskoj, no zbog pandemije se vratio u Hrvatsku. Nedostaje li mu Engleska i čega se najčešće sjeti?
''Nedostaje mi itekako. Odgojen sam u hibridnoj obitelji gdje se izuzetno njegovala moja kanadska strana, pa mi je život u zapadnoj kulturi od malena bio predodređen. Kada sam živio u Engleskoj bilo je trenutaka gdje sam osjećao potrebu za Istrom i za svojim domom, ali 99% vremena nisam se osjećao kao stranac na njihovom tlu. Fakultet mi je uzimao većinu vremena pa sam dane provodio u dvoranama i studijima. Ja ih sad zovem moje slatke traume, ali najviše od svega fali mi onaj rigorozan osjećaj rasporeda i neznanje što me čeka sutra. Engleska je u meni budila ogromnu znatiželju i ambiciju gdje sam znao da mi se svakim danom život može promijeniti i da se nalazim na ulazu svijeta što me motiviralo da svakog dana dajem 101% sebe u ostvarivanju snova'', priznaje.
Bio je prvi i jedini student koji je u prvoj godini studiranja dobio priliku prisustvovati audiciji za booking agenciju te odmah i potpisao ugovor s njima, o čemu se radilo?
''Profesor plesa mi je nakon sata predložio da se prijavim na audiciju za jednu booking agenciju u Londonu jer je vidio u meni da sam spreman za to. Neovisno o rezultatu, meni je to bila ogromna prilika da vidim što su to komercijalne audicije u industriji. Međutim, to nije tako jednostavno, kao i danas, ja sam išao mentalitetom sve ili ništa. Ne radim ja ovo da bi se zabavljao. Nakon tri kruga eliminacije i preko 80 plesača u dvorani, ostalo nas je 10 koji smo ostvarili uspjeh potpisivanja ugovora. Sama audicija bila je nemilosrdna. Ubili su nas koreografijom i svakom izvedbom tražili su nas još više. Kad god sam mislio da je to to, ajmo još jednom i sad nam dajte još. Sljedeći dan sam došao na faks i morao do studentskog servisa da im objasnim što se dogodilo jer je to za studenta prve godine rijetko, nekima čak i zabranjeno jer su tek na počecima svoje karijere, a na mom fakultetu, prvi put!'', ispričao je.
Izgledom jako ličite na Damiana Davida, dobiva li često ovakve usporedbe?
''Tako mi kažu! Dobivam i počeo sam uživat u njima. Damiano mi je stravično zanimljiv i drago mi je da taj efekt onda prenosim i na druge'', priznaje.
Dio je nove predstave ''Jadnici'', kakve su prve reakcije publike?
''Koliko sam čuo, fantastične! Kritike inače ne čitam jer me ne zanimaju, osim ako mi neka nije izuzetno preporučena. Vlastitim očima i ušima vidim da je cijela ekipa kazališta napravila vrhunski posao i oživili smo jednu fantastičnu predstavu punu talenta, vještine i emocije. Jadnici su meni jedna vrlo posebna priča koja se još provlači iz dana fakulteta, čak bih rekao i jedan moj pozdrav svojoj "almi mater".
Od svih poslova koj radite, u čemu najviše uživa?
''Svaki posao koji radim vezan je uz glazbu i neopisivo sam ponosan na sebe što sam došao do te faze gdje od glazbe živim. E sad, koji od tih mi je najdraži? Malo je to tipičan odgovor ali svaki na svoj način. Kazalište hrani moju mjuzikl stranu dok gažiranje i nastupi u cabaretu hrane onu komercijalnu i umjetničku. Postoji jedna mogućnost doziranja i kad mi je jednog dosta, onda drugi potegne pa se odmaram i uživam. Došlo je do te faze gdje se stalno zahvaljujem Bogu na novim prilikama jer ne uzimam sve što radim zdravo za gotovo. Paralelno i gradim solo karijeru u koju ulažem vremena koliko stignem jer to je sljedeća etapa na "check listi", kaže.
Može se reći da njegovi talentima nema kraja, bude li umoran od svih angažmana koje ima? Kako se tada opusti?
''Poznat je po tome da stalno ponavljam "Bogu hvala što sam umoran." Volim raditi i rekao bih da se ne znam odmarat kako treba jer kad sve obaveze u kojima služim kao pjevač stanu, onda se budi umjetnička strana koja mi neda mira. Kao da imam vraga i anđela na ramenima koji se stalno bore protiv mira. Međutim, kad izgorim, onda zaista moram stat. Najviše od svega volim video igre. To je moj jedini pravi i istinski hobi. Ostale aktivnosti uvijek nekako uđu u sferu mog umjetničkog rada, ali video igre mi daju priliku da se ugasim u potpunosti. Od malena bježim u druge svjetove pa iskreno mislim da je to za mene nekad jedini spas. Samotnjak sam. Najviše uživam u svojoj samoći pa mi to onda daje priliku da tu samoću još obogatim. Osim toga, obožavam odlazak u kino. Iako to spada opet nekako pod posao jer volim gledati filmove jer bih se njima volio baviti jednog dana, kino kao kino je nekakav hram mira za mene. Jedan paralelan svemir gdje ostatak svijeta za mene ne postoji. Na kraju svega, druženje s mojom obitelji. Shvatio sam u božićnom periodu koliko nam vrijeme leti pa sam troduplo više počeo cijeniti svaki ručak i svako druženje uz moj najuži krug ljudi'', priznaje.
Od koga je naslijedio umjetnički talent?
''Moja obitelj puna je talenata. Moj nono bavi se slikanjem i mozaikom a moja nona keramikom. Moja baka u Kanadi multitalent je za pisanje, crtanje i "izmišljanje" novih trenutaka za umjetnost. Ja sam, na drugu ruku, prvi pjevač, glumac i plesač. Nitko od mojih bližih se nikada nije bavio niti jednom od triju umjetnosti pa sam ja nekako njihova vodilja kroz te svjetove. Iako prvi, majka bi se složila da sam ljubav prema rock glazbi i pisanjem dobio od pokojnog oca koji je, iako nije bio glazbenik, iz Kanade došao sa tonom kazeta i cd-ova od Queen, Rush-a, Nirvane, Led Zeppelin. Nerijetko se prisjeća kad je mirni pulski kvart Stoja orio njegovim zavijanjem dok je prao suđe i mene čuvao'', priča.
Kako izgleda jedan njegov dan?
''Dan započinje alarmom koji svaku noć postavim za 09:00. Iako živimo u doba tehnologije, ne vjerujem joj dovoljno da joj prepustim to da svaki dan zvoni sam od sebe pa svaku večer ručno namjestim alarm. Za dobro jutro uz kavu, osim glazbe, slušam svoju mačku Kali kako stvara svoje prepoznatljive zvukove. Strašno je vokalna i dovelo me do točke gdje skoro vodimo pune razgovore. Ja držim kratki monolog, završim s pitanjem na koje ona odgovori i tako dalje. Nakon toga, ovisi; neke dane provedem u pisanju i stvaranju autorske glazbe, nekad vježbam za kazalište ili se spremam za nove audicije, a nekad jednostavno čistim. Pronašao sam mir u očuvanju vlastitog stana. Njegujem činjenicu da je to moj dom pa se njime volim bavit. Ako na određeni dan nastupam navečer, već ujutro se počnem zagrijavat kroz različite vježbe, pa onda prije samog nastupa podgrijem glas i onda krenem "na posao" bilo to kazalište ili cabaret. Osim toga, standardno sam ljudsko biće. Ganjam mačku po kući jer mi je pojela sedmu biljku po redu, kasnim na tramvaj jer sam zaboravio u kojoj mi je jakni novčanik, zaspem na kauču jer sam se prejeo i ponekad zaglibim u kasne jutarnje sate jer sam se zalijepio za igricu koju ne mogu spustit. Cijeli život do sada žudio sam ka tome da odrastem što prije, a sada uživam u "sporom" životu'', priznaje.
I gdje se vidi za desetak godina?
''Gdje god me život odnese. Radim danonoćno na tome da svaki dan napredujem i budem što bolji u onom što radim. Želim biti jedan od najboljih i najbolji što mogu biti pa se svaki dan veselim tome gdje će me ambicija dovesti. Meni jednostavno nikad nije dovoljno. Uvijek može bolje, jače, više, glasnije. Za deset godina vidim se tamo gdje trebam biti a to će život pokazati'', zaključio je.
A nama ne preostaje ništa drugo nego da vidimo transformacije koje će nam pripremiti u Tvoje lice zvuči poznato.
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
cms_related_articles id="899260" />
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
