Naš pjevač o životu na ulicama Italije: ''Bio sam opljačkan, bio sam gladan, znao sam danima jesti samo kikiriki...''
Marko Kutlić na Doru 2026. stiže s pjesmom i pričom koje dolaze iz duboko proživljene tišine, zrelosti i unutarnjeg mira.
Marko Kutlić ove godine vratio se na velika vrata domaće glazbene scene te svojim fanovima priuštio veliko iznenađenje.
Uskoro ćemo ga gledati na Dori 2026., gdje će probati pobijediti i predstavljati Hrvatsku na Eurosongu, a za naš portal predstavio je svoju pjesmu, koja za njega nosi posebno značenje.
Otkrio nam je komu je posvećena pjesma ''Neotuđivo'', ali i kako je izgledao njegov boravak u Italiji, o čemu se neprestano pisalo u medijima.
Prijava na Doru za njega nije povratak pod reflektore, nego logičan nastavak puta koji već dugo traje.
''Prijava na Doru za mene je prirodan korak, bez velikih drama i bez potrebe da išta dokazujem. Došao sam do točke u životu u kojoj znam tko sam, što radim i zašto to radim. Dora je u ovom trenutku samo još jedan prostor susreta, prilika da pjesma izađe među ljude i da se dogodi ono najvažnije – iskrena razmjena.''
Ta unutarnja sigurnost razlog je zbog kojeg osjeća da je baš sada pravi trenutak.
''Zato što sam miran. Zato što ne dolazim iz potrebe, nego iz punine. Prošao sam put koji sam morao proći i danas stojim čvrsto u sebi. Kad je tako, vrijeme je uvijek pravo.''
Što bi Marko Kutlić mogao donijeti Eurosongu kao izvođač i autor?
''Istinu. Jednostavnost. Emociju koja nije upakirana radi forme. Ne dolazim s idejom da impresioniram, nego da budem prisutan. Mislim da publika to osjeti i da to danas vrijedi više od bilo kakvog spektakla.''
Predstavljanje Hrvatske za Marka je čast koja se ne uzima olako, nego s dubokim osjećajem pripadnosti.
''Ako me ljudi izaberu, to ću napraviti s punim srcem i velikom zahvalnošću. Pjevao bih na jeziku na kojem se najbolje izražavam, na svom materinjem, hrvatskom jeziku. Hrvatska je dio mene i nosim je sa sobom gdje god idem.''
Pjesma s kojom se predstavlja nastala je iz jednog posebno osjetljivog životnog razdoblja.
''Nije posvećena jednoj osobi, nego jednom stanju. Trenutku u kojem sam bio potpuno ogoljen i iskren prema sebi. Mislim da će se u toj pjesmi svatko tko je ikad bio ranjiv moći prepoznati.''
Povezana vijest
Osim Dore, pred njim je i koncert u Tvornici kulture 8. ožujka ove godine, a taj prostor za njega nosi posebnu simboliku. Naime, Marko je tamo održao posljednji nastup prije odlaska u Italiju.
''Pripremam susret. To je ono za što živim. Pjesme, energiju, trenutak u kojem smo svi zajedno, bez distance. Volim kad se ljudi smiju, ali i kad šute zajedno sa mnom. Taj koncert neće biti povratak, nego nastavak jednog odnosa koji nikad nije prestao.''
Put do ove točke uključivao je i svjesno povlačenje iz javnosti 2024. godine, a onda se doznalo da pjeva na ulicama Italije. Otkrio nam je zašto je donio tu odluku.
''Došao sam do unutarnjeg zasićenja i umora. Sve je postalo preglasno i prebrzo. Trebala mi je tišina da bih ponovno čuo sebe i shvatio zašto uopće stvaram glazbu. Taj odmak nije bio bijeg, nego povratak.''
Zašto baš Italija?
''Kad sam krenuo, imao sam potpuno druge planove. Mislio sam da znam gdje idem, a zapravo nisam imao pojma. Put me sam odveo u Italiju i tamo sam se najviše zadržao. Prošao sam cijelu zemlju, od Dolomita do pete čizme. Taj kontrast sjevera i juga, ta raznolikost, život koji pulsira na tisuću načina – to me potpuno osvojilo. Najviše su mi prirasle srcu Puglija i Alto Adige, a Umbria me dirnula svojom tišinom i dubinom. Italija me naučila sporosti, prisutnosti i radosti u malim stvarima.''
Kutlić je u Italiji nastupao kao Marco Dolore. Kako su ga ti nastupi bez pozornice i reflektora promijenili kao glazbenika, ali i kao čovjeka?
''Ogromno. Skinuli su sve maske. Ostali su samo pjesma, čovjek i trenutak. Naučio sam slušati više nego govoriti i osjećati više nego planirati.''
Povezana vijest
Iako je ulica bila puna susreta, neke trenutke čuva samo za sebe.
''Ima jedan trenutak koji nosim kao biser u srcu i koji ne dijelim ni s kim. Osim njega, bilo je bezbroj susreta, radosti, tuge, pogleda i zagrljaja. Ulica te nauči da je svaki susret svet, bez obzira koliko kratko traje.''
To razdoblje promijenilo je i njegov pogled na uspjeh i neuspjeh.
''Naučio sam da uspjeh nema veze s veličinom pozornice ni brojem ljudi ispred tebe. A svaki neuspjeh bio je prilika za učenje, rast i napredak. Na toj školi sam iskreno zahvalan.''
U trenucima neizvjesnosti važnu ulogu imala je i njegova vjera, o kojoj je uvijek rado javno govorio.
''Moj osobni odnos s Kristom danas mi je bitniji od bilo čega drugog. Bog je jedini apsolutan i njemu sve predajem. Bez toga ne bih izdržao.''
Marko nam je ispričao i kako je izgledala njegova svakodnevica u Italiji. Sjećanja su to koja nikad neće izblijediti.
''Život uličnog svirača je nepredvidiv i sirov, ali iskren. Nikad ne znaš što te čeka. Doživio sam puno više lijepih nego ružnih trenutaka i sve sam ih zapisao u jednu malu bilježnicu od gotovo 250 stranica. U zadnjih godinu i pol dana živio sam intenzivnije nego u prethodnih deset. Neki dani bili su lagani i radosni, neki teški do ruba egzistencije. Bio sam opljačkan, bio sam gladan, znao sam danima jesti samo kikiriki, ali jedino što mi je bilo bez kompromisa je da moja djeca uvijek dobiju ono što im treba. Ulica ne trpi laž, a ni ja. Svaki dan donosio je novi susret, novu priču, novu emociju. Najveća radost bila mi je služenje ljudima, trenutak kad se energije spoje. Za to živim.''
Ipak, težina udaljenosti nosila je svoje.
''Najviše su mi nedostajali moji najmiliji. I osjećaj doma. Sve ostalo sam nekako mogao nositi.''
Je li ostvario svoj cilj s kojim je krenuo na to nepredvidivo putovanje?
''Bilo je više ciljeva, ali onaj glavni bio je mir i čista slika. To danas imam i to mi je najveća vrijednost.''
U svemu tome nije bio sam iako se podrška često javljala tek iz pozadine.
''Podrška je dolazila tiho, ali snažno. Obitelj, prijatelji i rijetki ljudi koji su me istinski razumjeli. Možda nisu uvijek razumjeli moje odluke, ali su vjerovali meni. To mi je dalo snagu da izdržim.''
Nakon prekida s pjevačicom Nelom s javnosti nije dijelio svoj ljubavni život, a želi da tako i ostane.
''Glazba je moja vječna partnerica. A na ljubavi koju danas živim iskreno sam zahvalan. To je sve što želim reći.''
Smatra li da ljubav i karijera mogu ići ruku pod ruku ili jedno nužno traži žrtvu onog drugog?
''Mogu ići ruku pod ruku. Ništa vrijedno ne dolazi bez truda i odricanja. Najgore je kad nešto dobiješ bez toga jer to onda lako i prospeš.''
Povezana vijest
Marko je i tata dvojici sinova, a kao ocu najvažnija mu je sloboda izbora njegove djece.
''Neka idu svojim putem. Ako to bude glazba, bit ću sretan. Ako ne, jednako tako. Najvažnije mi je da budu dobri ljudi'', zaključuje.
Marko na Dori nastupa drugu večer, 13. veljače.
Redoslijed nastupa ostalih izvođača pogledajte OVDJE.
1/22 >>
Pogledaj i ovo
1/21 >>
Pogledaj i ovo