Ako povežete punk, folk i wellness, dobit ćete Brkove. Tako barem tvrde članovi benda, koji ove godine slavi 20 godina karijere. Slavljeničkom turnejom obići će gotovo cijelu regiju, koju će počastiti svojim pjesmama, ali i jedinstvenim stylinzima, za čiji odabir imaju vrlo striktna pravila.
Nakon Ljubljane, Rijeke i Beograda, uslijedit će Banja Luka, Pula, Sofija, Skoplje i Split, a turneju će završiti na zagrebačkoj Šalati.
Brkovi slave 20 godina i na tulum su pozvani – svi.
''Imam jako veliku tremu pošto tu živim, pa ono, doći će mi neki prijatelji, uf, dobro... Valjda je u podsvijesti to da je teže nastupati pred domaćom publikom, znaš, ako odeš negdje, pa razočaraš nekog, onda pobjegneš doma, ovdje nemaš gdje pobjeći, ako si ih razočarao, moraš ih poslije sretati i gledati u pod, haha…'', govori Vedran Pehar.
Sebe opisuju kao skupinu od pet prijatelja s potpuno različitim karakterima koje spaja ljubav prema glazbi i vjera u to da punk nije mrtav. U privatnom su životu jedno, a na pozornici nešto sasvim drugo.
''Katarzu moram svaki put proći prije nastupa, ne da mi se nešto kreveljiti i glumatati i folirati bezveze, volim taj neki jednostavan život.
Ja sam nekako više ono, dosadan tip, kućni čovjek i kad idem na gažu, drugačije to izgleda izvana i onda se ljudi iznenade kad me upoznaju'', kaže Vedran.
A oni koji ga poznaju privatno vjerojatno se još i više iznenade kad ga ugledaju na pozornici.
''To je uvjet u našem bendu uvijek bio, ako sam sebi ne znaš izabrati, onda nemoj s nama ni svirati. Isto se događa nekako automatizmom, kao vožnja biciklom, znaš jednom si ga naučio vozit, pa ga voziš, ja vidim te hlače i ne znam više ni ja gdje se to nabavlja. Idem po tim nekakvim dućanima, ne volim shopping, ne volim ništa to, umorim se kao da sam krečio stan kad odem tamo nakon pola sata. Ali nađe se, nekako vidiš nešto i malo ti je i odvratno, malo baca na povraćanje, e to ću uzeti! I onda kad to obučeš i kad izađemo nas petorica, e to je to!'', govori Vedran.
Svoj stil nazivaju punk folk wellnesom, no čak i okorjeli punkeri u muško ženskim odnosima nalaze neiscrpnu inspiraciju.
''Ne odlučujem svjesno o tome, nisam zanatski izrađivač pjesama da odlučim e sad ću napisati ovakvu ili onakvu. Nekakvi ljubavni, više, kako bi rekao, tragična ljubav, a la Romeo i Julija, ali na Balkanski način, iz ugla muškarca, je li. O nekakvim propuštenim šansama u ljubavi, promišljanjima, iako ima tu i nešto socijalne tematike koja se zna dogoditi u ponekim pjesmama''.
Iako se ova supkultura sve rjeđe viđa na ulicama, dečki su već dva desetljeća neumorni.
''Šta sad, to nas neće spriječiti. A sad opet punk, kažem, meni to nikad nužno nije ni morala biti odjeća ili izgled, nego više nekakav stav da misliš svojom glavom. Dakle, nitko mi neće formirati mišljenje osim mene samog'', zaključio je Vedran.