Sanremo će i ove godine dodijeliti nagradu kritike nazvanoj po Miji Martini, neprežaljenoj pjevačici čiji je glas i danas jedan od najprepoznatljivijih talijanske glazbe.
Mali grad u talijanskoj provinciji Ligurija, Sanremo, od utorka do nedjelje bit će središte talijanske glazbene industrije. Sedamdeset šesto izdanje festivala Sanremo okuplja 30 izvođača, koji se nadaju da će ući u povijest i time ostvariti najvažniju stavku u svojim biografijama.
Iako povijest uglavnom pamti pobjednike, posebnost Sanrema je i u tome da i oni koji nisu pobijedili ostaju upamćeni, a među njima bila je i Mia Martini, do dandanas jedan od najintenzivnijih i najemotivnijih glasova talijanske popularne glazbe.
Galerija
Pravim imenom Domenica Rita Adriana "Mimì" Bertè, Mia Martini bila je umjetnica čiji su se usponi često vrtili oko predrasuda, tračeva i privatnih tragedija, ali i žena koja se znala vratiti jača, pa makar i na kratko.
Rođena je 20. rujna 1947. u Bagnara Calabri, kao druga od četiriju kćeri u obitelji Bertè. Njezine sestre su Leda, Loredana Bertè i Olivia. Djetinjstvo je provela u području Marche, gdje se vrlo rano zaljubila u glazbu i svijet radija.
Godinama kasnije u javnosti su se pojavljivale optužbe o nasilju u obitelji. Njezina sestra Loredana Bertè, i sama pjevačica, u televizijskim istupima govorila je o nasilju oca prema majci i svojim sestrama, a navodi se i da je sestra Leda potvrdila dio tih tvrdnji.
Talijanska javnost upoznala ju je početkom sedamdesetih kada je objavila pjesmu "Piccolo uomo", nakon čega je postala jedno od ključnih imena talijanske scene. S nizom uspjeha, talijanska televizija Rai pozvala ju je da predstavlja Talijane na Eurosongu 1977., na kojem je s pjesmom "Libera" osvojila 13. poziciju.
Pozornica Sanrema bila je ona na kojoj je Mia Martini više puta ostavila neizbrisiv trag. Posebno se pamti 1982. kada je s pjesmom "E non finisce mica il cielo" osvojila nagradu kritike, onu istu koja je kasnije u njezinu čast postala Premio della Critica "Mia Martini".
Pogledaji ovo
No ubrzo se oko nje počeo stvarati toksičan narativ tračeva i "maledicenza" (prokletstva), zbog kojih se postupno udaljavala od velike scene, a povratak 1989. zato se često opisuje kao trijumfalni izlazak iz dugog mraka.
Pjesma "Almeno tu nell’universo", s kojom se vratila na Sanremo i glazbenu scenu, pratila je izvedba koja je postala kulturna referenca i simbol drugog rođenja karijere Mije Martini. Godine 1992. vraća se na Sanremo s "Gli uomini non cambiano" i osvaja drugo mjesto potvrđujući da njezina interpretacija i dalje pronalazi put ravno do publike.
Zbog tog rezultata Rai ju je ponovno odabrao kao svoju predstavnicu na Eurosongu, te je nastupala za Italiju u Malmöu s pjesmom "Rapsodia". Iako je osvojila četvrto mjesto, mnogi fanovi Eurosonga i dalje smatraju da je upravo Mia Martini trebala te godine pobijediti na Eurosongu.
Nikada se nije udala, a njezin najpoznatiji i najdublji odnos bio je s kantautorom Ivanom Fossatijem. U pitanju je bilo partnerstvo koje je istodobno bilo i umjetničko i emotivno snažno te često opisivano kao intenzivno, ali teško.
Često je tvrdila kako je Fossati bio ljubomoran na njezin glazbeni uspjeh, uključujući ljutnju zbog suradnji koje je ona željela ostvariti s drugim glazbenicima, kao i to da je navodno želio da napusti glazbenu industriju.
Godinama je patila od bolnih fibroida, no nije htjela ići na operaciju kako joj ne bi utjecalo na glasnice. Umjesto toga uzimala je poveće doze lijekova protiv bolova kako bi se pripremala za novu turneju. Dok se spremala za prve koncerte, dvaput je odvedena u bolnicu (u Acirealeu i Bariju) zbog bolova u trbuhu i lijevom ramenu, no njezin tim ignorirao je simptome.
Poslije jednog koncerta otišla je u Cardano al Campo, gdje je unajmila stan blizu kuće svog oca, s kojim je poboljšala odnos. Zbog toga što se nije javljala danima, njezin menadžer zvao je policiju i tražio otvaranje vrata stana u kojem je boravila, gdje je pronađena mrtva 14. svibnja 1995. godine.
Obdukcija je ustanovila da je preminula 12. svibnja 1995. od posljedica srčanog zastoja izazvanog konzumacijom narkotika, a pronađeni su i tragovi kokaina. Vijest je potresla Italiju, a nakon posljednjeg ispraćaja njezino tijelo je, prema očevoj odluci, kremirano.
Njezina smrt ostala je obavijena raspravama i bolnim spekulacijama, ponajviše zbog tvrdnji njezinih sestara Lede i Loredane, koje i danas optužuju pokojnog Giuseppea za zlostavljanje te da je Mimino tijelo bilo puno modrica, zbog čega sumnjaju u rezultate obdukcije.
Danas je Mia Martini mnogo više od diskografije: ona je simbol umjetnice koju su publika i kritika voljele, čak i kada je industrija znala okrenuti leđa. Nagrada kritike u Sanremu koja nosi njezino ime trajni je podsjetnik na to koliko je njezina interpretacija bila i ostala mjerilo kvalitete.
Gdje su danas članovi grupe Måneskina, otkrijte OVDJE.
1/24 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/10 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
