Njezino nasljeđe je neizbrisivo: Priča o glumici koja je ljepotom i borbom očarala cijeli svijet
Claudia Cardinale, talijanska glumica i aktivistica, preminula je u dobi od 87 godina u gradu nedaleko Pariza.
Talijanska glumica Claudia Cardinale, koja je obilježila zlatno doba talijanske kinematografije, preminula je u dobi od 87 godina. Vijest je potvrdio njezin agent za AFP, koji je dodao kako je preminula okružena svojom djecom u Nemoursu, u blizini Pariza, gdje je živjela posljednjih godina.
Unatoč tome što je strancima bila primjer talijanske ljepote i glamura, Cardinale se rodila 1938. u Tunisu u obitelji talijanskih doseljenika iz Sicilije, a djetinstvo je provela u multikulturalnom okruženju sjeverne Afrike, zbog čega su joj francuski i arapski jezici bili bliži od talijanskog, koji je naučila tek kasnije.
Galerija
Kao mlada djevojka nije sanjala o glumačkoj karijeri – željela je postati učiteljica i povučenim životom izbjeći pozornost javnosti, no, sudbina je imala druge planove. Sve se promijenilo kada je 1957. osvojila natjecanje ljepote "Najljepša Talijanka u Tunisu". Nagrada je bila putovanje na Venecijanski filmski festival, gdje je privukla pažnju producenata. U početku je oklijevala, no ubrzo je debitirala u filmu "Goha" iz 1958., a pravi proboj doživjela ulogama u talijanskim klasicima poput "Rocco i njegova braća" (1960.) Luchina Viscontija i "8½" (1963). Federica Fellinija.
Već tada postala je ikona europskog filma, poznata po svojoj prirodnoj ljepoti i toplom, pomalo tajanstvenom šarmu.
Njezin privatni život i karijera bili su isprepleteni već otpočetka, kada je kao mlada djevojka ostala trudna nakon kratke i komplicirane veze. Njezina obitelj i producent Franco Cristaldi, s kojim je kasnije bila u braku, pomogli su joj da u početku sakrije majčinstvo. Sina Patricka, kojeg je rodila 1958., u prvim godinama je skrivala, no tek kasnije je javno priznala da je majka.
Za Cristaldija, koji ju je odabrao kao zamjenu Sophiji Loren i Gini Lollobrigida, jer su se obe preselile u Hollywood, udala se 1966., no nakon devet godina se razvela. Sreću je ponovno pronašla uz talijanskog redatelja Pasqualea Squitierija, kojeg je upoznala na snimanju filma "I guappi", s kojim je dobila kćer Claudiju i bila u izvanbračnom partnerstvu sve do njegove smrti 2017. godine.
Kao i mnoge dive njezine generacije, Cardinale se suočila s izazovima starenja u svijetu filma, gdje uloge za žene često postaju rijetke. Unatoč tome, ostala je aktivna i u kasnijim godinama, a povremeno se pojavljivala i u kazalištu.
Osim toga, borila se i s osobnim zdravstvenim problemima – pretrpjela je nekoliko teških operacija, uključujući i borbu s tumorom na dojci, iz koje je izašla kao pobjednica. Javnost je često isticala njezinu hrabrost i snagu, ne samo na filmskom platnu, nego i u privatnom životu.
Kroz karijeru ona nije bila samo "lijepo lice". Bila je glumica snažnog karaktera, sposobna uloge pretvoriti u kompleksne portrete žena koje se bore za dostojanstvo i slobodu, što se moglo vidjeti i u jednom od najpoznatijih vesterna "Bilo jednom na Divljem zapadu" Sergija Leonea. Kroz karijeru je surađivala s velikanima poput Viscontija, Fellinija, Leonea, Buñuela i mnogih drugi, a iako je imala priliku osvojiti Hollywood, odlučila je ostati vjerna europskoj kinematografiji, vjerujući da joj ona daje više prostora za ozbiljan umjetnički rad.
Uvjerena da umjetnici, kao točka oslonca i glas onih koji ne mogu govoriti, imaju dužnost biti velikodušni prema drugima onako kako je život bio velikodušan prema njima, Claudia Cardinale uvijek je zauzimala političke stavove utemeljene na progresivnim i inovativnim idejama.
Svoj je javni angažman posvetila promicanju i podršci poštivanju ljudskih prava uz potporu Amnesty Internationala, zajamčenih u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. Posebno se usredotočila na humanitarnu borbu za prava žena – njihovu emancipaciju, pravo na neovisnost i obrazovanje. Također je kumovala udruzi za borbu protiv AIDS-a, dok je u ožujku 2000. imenovana UNESCO-vom ambasadoricom dobre volje. Cardinale je i otvorena pristaša LGBTQ+ zajednice.
Bila je i predsjednica odbora stvorenog kako bi uvela spisateljicu George Sand u Panteon u Parizu povodom 200. godišnjice njezinog rođenja, a 2006. zastupala je ciljeve Svjetskog dana voda, kojim se nastoji skrenuti pažnja javnosti na težak položaj u svijetu – nejednakost zbog koje milijarda ljudi nema pristup čistoj i pitkoj vodi, kao i na pitanje održivosti vodenih staništa.
Njezino nasljeđe je neizbrisivo: Claudia Cardinale ostala je simbol zlatnog doba talijanske i europske kinematografije. Njezina filmska karijera, isprepletena s osobnim borbama i pobjedama, svjedoči o ženi koja je uspjela ostati vjerna sebi i umjetnosti.
1/9 >>
Pogledaj i ovo
1/40 >>
Pogledaj i ovo