Srce koje se ne osvaja, nego izrađuje! Upoznajte majku i sina koji tradiciju licitara prenose u novu generaciju
Izrada crvenih srca, punih šara s ogledalcima, vještina je koja se u ovoj obitelji prenosi već generacijama. Ljiljana je odrasla uz licitare, a danas tradiciju nastavlja njezin mlađi sin Hrvoje. U njihov srcoliki svijet zavirila je Lana Zaninović.
Licitarsko srce mnogo je više od ukrasa. Ono je simbol ljubavi i autohtoni hrvatski tradicijski suvenir te prepoznatljiv zaštitni znak Zagreba i okolice. Ljiljana je posljednja licitarka u Zagrebu, odrasla među licitarskim srcima zahvaljujući poslu koji je pokrenuo njezin djed.
Ljiljana je otkrila kako je obiteljski posao stigao do nje, ali i tko će ga jednoga dana nastaviti.
This browser does not support the video element.
"S njim je radila moja mama. Ja sam kao dijete u tome odrasla. Kad je moja majka otišla u mirovinu, onda sam ja naslijedila. Obrt posluje već 75 godina, bez jednog dana prekida. U Zagrebu više nema osim nas i naravno da me sin razveselio kad je rekao: 'Mama, ja bih isto htio biti licitar.' Moj sin Hrvoje će biti četvrta generacija uzastopno u obitelji koja će naslijediti taj zanat."
Odgovornost je danas na Hrvoju. U vremenu kada se stari zanati polako gase, on je odlučio ovaj održati na životu.
Hrvoje je objasnio zašto želi nastaviti obiteljsku tradiciju.
"Interes je u tome što smo još jedini tradicijski obrt u gradu Zagrebu koji se bavi izradom licitarskih srca, pa mi je to bilo interesantno i volio bih to nastaviti. Pogotovo zato što sam i četvrta generacija u tome svemu, pa ne bih baš želio da kroz moje ruke to sve propadne."
Iako jestivo, licitarsko srce jedemo na vlastitu odgovornost. Zbog njegove tvrdoće lako bismo mogli završiti kod zubara. Bez obzira na to što ga mnogi doživljavaju tek kao suvenir, iza njega se krije dug proces izrade. Svaki korak iziskuje posebnu pažnju, a za njegovu izradu potrebni su sati predanog rada.
Ljiljana je opisala kako izgleda proces izrade licitarskog srca.
"Za licitarska srca prvo moramo zamijesiti tijesto – šećer, voda, brašno i germa. Moramo ispeći ta srca i onda se to suši. Kada se osuše srca i budu spremna, onda ih umočimo u crvenu boju. Suše se po tri-četiri sata i onda ide finalno završavanje, ukrašavanje."
A upravo je ukrašavanje dio procesa u kojem nema žurbe. Tu se najviše vidi iskustvo, ali i karakter onoga tko izrađuje licitare.
Za ukrašavanje su, kaže Ljiljana, potrebni mirna ruka, koncentracija i mnogo ljubavi.
"Ukrašavanje traži zaista dosta mirnu ruku i ljubav prema tome. Kad moram pisati na srce, ima nekad koji dan da moram sjesti par minuta, jednostavno se skoncentrirati da mi se ruka smiri. Nema tu žurbe, moram biti smirena i puno ljubavi imati za to ukrašavanje."
Danas se licitarska srca poklanjaju u različitim prigodama, no nekad su bila simbol ljubavi mladića prema djevojci, a jedan je detalj imao posebno značenje.
Ljiljana je objasnila zašto su se na licitarska srca nekada obavezno stavljala ogledala.
"Licitarsko srce prije je obavezno imalo ogledalo. Zašto? Kad se ona pogleda, da vidi koju on ljepotu voli i ljubi. I recimo, prije nikada nismo radili licitarska srca bez ogledala, što se sada već malo promijenilo. Ipak dolaze malo nove generacije, više vole da pišemo ljubavne stihove i jako, jako malo radimo licitarska srca s ogledalom sada."
Osim samih srca, u ovoj se radionici izrađuju i drugi motivi. Hrvoje je otkrio što se još može pronaći u njihovoj ponudi.
"I dalje se bavimo tom tradicijom gdje ima i beba, i konjića, i križića, i imamo za Uskrs posebne zečeke i jajčeke."
Kad starije generacije zastanu pred licitarskim srcem, često govore o uspomenama, na taj način dajući smisao tradiciji.
Hrvoju posebno mnogo znači kada vidi da njihov rad u ljudima probudi uspomene: "Kad dođe jedna starija osoba i onda priča o toj tradiciji, kako je to prije bilo i onda kad se divi tome. Lijepo je kad čovjek nešto napravi, pa se netko divi tome."
Svakodnevni posao rijetko dolazi u obliku stotina srca. Možda upravo zato ljudi poput Ljiljane i Hrvoja na svijet gledaju s malo više topline i osmijeha.
Ljiljana priznaje da je možda upravo posao kojim je okružena ljubavlju, bojama i srcima zaslužan za njezin optimizam.
"Mislim da imam puno više pozitive. Je li to zbog posla, zbog tih srca, ljubavi, je li to zbog tog šarenila koje ja volim ili moja priroda... Puno sam, rekli bismo, od nekih ljudi veselija."
Dok god postoje ruke koje strpljivo stvaraju licitarska srca, živjet će i priča o jednom od najljepših simbola hrvatske tradicije.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte na novaplus.hr.
This browser does not support the video element.
1/31 >>
Pogledaj i ovo
1/30 >>
Pogledaj i ovo