Najnoviji film kralja nasilja i bizarnosti, Quentina Tarantina „Bilo jednom…u Hollywoodu“ izazvao je masovno oduševljenje na svjetskoj premijeri u Cannesu ove godine, a nakon što je došao u kina diljem svijeta obara rekorde gledanosti. Satiričan, dovitljiv i estetski zavodljiv – definitivno film godine koji se možda ne sviđa svima, ali baš svi o njemu govore.
Kada je u svibnju ove godine na filmskom festivalu u Cannesu prikazan film „Bilo jednom… u Hollywoodu“ pljesak publike trajao je nevjerojatnih 6 minuta nakon završetka odjavne špice. Takve ovacije i oduševljenje gledatelja rijetko se viđaju pa je svijet s nestrpljenjem počeo iščekivati prikazivanje u kinima. Od kada je prije dva tjedna ova crnohumorna drama stigla pred domaću publiku – postalo je jasno da se radi o hitu godine.
Pogledaj i ovo
Luckasta priča o televizijskom glumcu kojem karijera polako ide silaznom putanjom, a on se teško miri s činjenicom da njegova slava blijedi, vodi nas u zvjezdani svijet Los Angelesa i Hollywooda 1968. i 1969. kada je glavna stvar bila biti „dijete cvijeća“. Vladavina hipija koji su zaposjeli osunčani grad te svoju ideologiju proširili i na pripadnike filmske elite u „Bilo jednom… u Hollywoodu“ nikada duhovitije i kritičnije nije bila prikazana.
Kroz potragu za uspjehom i srećom propalog glumca i njegovog kaskadera i dublera susrećemo plejadu karaktera, nekih izmišljenih, nekih stvarnih, koje sve povezuje život u burnom razdoblju ljudske povijesti kada nikada nije bilo lakše seksualno eksperimentirati, ali i uništiti se drogom.
Ovaj deveti film proizišao iz filmske radionice Quentina Tarantina vrhunska je kritika cijelog jednog pokreta, ali istovremeno i oda nekim davno izgubljenim vremenima zlatnog doba Hollywooda.
Isprepličući više paralelnih radnji, koje su naizgled nepovezane, i potpuno drugačijih likova, Tarantino je stvorio očaravajuć svijet kasnih 1960-ih.
Iako mu mnogi prigovaraju predugačko trajanje od 161 minutu, Tarantino je u „Bilo jednom… u Hollywoodu“ uspio suptilno, a precizno secirati cijelo jedno doba, približiti ga gledatelju, saživjeti ga s glavnim likovima, zabaviti i zgroziti u isto vrijeme. Uz polagan i intiman uvod u živote i karaktere glavnih likova, Tarantino publiku polako dovodi do vrhunca filma koji je, mora se reći – spektakularan.
Uz vrhunsku glumačku postavu, sjajan scenarij i estetski fantastično dočaran svijet nekdašnjeg hipijevskog LA-a, u ovom filmu se baš ništa nije prepustilo slučaju. Leonardo DiCaprio uz Brada Pitta nosi film i svojom glumom intrigira čak i kada radnje gotovo da i nema, a uz lijepo lice Margot Robbie koja sjajno glumi čak i kada joj je zadatak samo se smješkati – gledatelj jednostavno ne može ostati razočaran.
Idealan film i za Tarantinove fanove i za one koji će to tek postati
Iako su reakcije publike podijeljene, rekli bismo da je ovaj Tarantinov novi hit idelan i za one zagrižene ljubitelje stila tog slavnog redatelja, ali i za one koji obično nisu oduševljeni obiljem nasilja i njegovim bizarnim crnim humorom.
Tarantino je redatelj prepoznatljiv po stiliziranim scenama krvavih okršaja, isprepletenim radnjama i vrhunskim scenarijima koji oduševljavaju svojom slojevitošću, a svi su ti elementi itekako vidljivi i u „Bilo jednom… u Hollywoodu“. Gotovo tri sata filmske zabave, rafinirane kritike društva, sjajne fotografije i fantastične glume oduševljavaju, pa će čak i oni kojima je teško toliko sjediti u kinima morati priznati da unatoč svom dugom trajanju ovaj film itekako zaslužuje pažnju.
Posebno je zanimljiva Tarantinova sklonost alternativnim završecima povijesno poznatih priča pa tako cijelo vrijeme očekujemo da ova završi krvavo po junakinju Sharon Tate, a zapravo dobivamo bajkovito nasilni, ali sretni kraj koji razgaljuje dušu i tjera na smijeh.
Nostalgična posveta jednoj eri i njezinim najistaknutijim licima u režiji Tarantina postaje ljubavno pismo Hollywoodu i svim njegovim porocima. Sjajan film, od prve do zadnje minute.
1/9 >>
Pogledaji ovu galeriju
na instagramu
