Isticati kako su filmovi o superherojima vizualno atraktivni čini se pomalo izlišnim, no s obzirom na to da je to gotovo jedina kvaliteta Aquamana, reći ćemo odmah na početku – da, Aquaman je šareni CGI spektakl natrpan „over the top“ akcijskim scenama.
Galerija
Ako je to dovoljno da vas privuče u kina, nećete ostati razočarani. Priželjkujete li uz to i dobru priču, zabavne dijaloge i vrhunske glumačke izvedbe, Aquamana zaobiđite u širokom luku.
Superheroji, baš kao i filmovima o njima, nikada ne umiru, no Aquaman je najbolji dokaz da bi pojedine stripovske junake na kinoplatnima ipak trebalo umiroviti.
Najnovija adaptacija stripova iz DC svemira priča je o Arthuru Curryju iliti Aquamanu, nasljedniku trona podvodnog kraljevstva Atlantis. Kako bi spasio svoj narod, mora zaustaviti zlog polubrata Orma koji želi zavladati i podvodnim i svijetom iznad vode. Sin svjetioničara i podvodne princeze Atlanne je, kako to već u svijetu superheroja biva, zarobljen između dvaju svjetova te svog ljudsko-mitskog porijekla.
Radnju dalje nema potrebe prepričavati jer je toliko konfuzna da je malo tko uopće može pratiti.
Jason Momoa nekoć davno je glumio u Spasilačkoj službi, a nakon Igre prijestolja, Conana i Lige pravednika nema sumnje da je Hollywood dobio novu akcijsku megazvijezdu. Njegov je Aquaman svojevrsna kombinacija Maorskog ratnika, čupavog kalifornijskog surfera i člana motobande prekrivenog tetovažama, no nikakav kulerizam ne može spasiti film koji obiluje infantilnim dijalozima i zamornom fabulom.
Ne pomažu čak ni Nicole Kidman i Willem Dafoe, čiji su glumački potencijali mogli biti mnogo bolje iskorišteni.
Patrick Wilson kao glavni negativac anemičan je i predvidljiv te nas bolno podsjeća da su davno prošla vremena kad su negativci kao što su Jack Nicholson u ulozi Jokera ili Danny DeVito kao Pingvin bili zanimljiviji i psihološki motiviraniji od samih heroja.
Od filmova o superherojima nitko ne očekuje da budu minuciozno razrađene psihološke drame, no Aquaman zabaviti može samo okorjele geekove i one mlađe od 12.
