"I onda kad ne bude nas više, pivat će se pjesme naše" - pjevao je Tomislav Ivčić davne '85. Iako ga već 30 godina nema među nama, njegove pjesme i dalje žive. S njegovom kćeri Izabelom, koja je za In magazineksluzivno pokazala najdražu uspomenu od oca, razgovarala je naša Anja Beneta.
Ljetos je u njegovu rodnom Zadru i mladost i starost pjevala nezaboravne hitove legende hrvatske glazbe Tomislava Ivčića. Večer natopljena emocijama sprema se i 2. studenog u zagrebačkom Lisinskom.
"Taj jedan spektakl koji je vidjela cijela Hrvatska i svijet htjeli smo dati i njegovom drugom domu, gradu u kojem je proveo pola svog života , to je Zagreb. Radimo dva ista koncerta, a potpuno različita. Pjevači i prijatelji mog tate, pjevat će za njegovu mnogobrojnu publiku koja je nekada na njegovim solističkim koncertima tamo imala prilike ga slušati uživo. A sada će imati, 30 godina kasnije, prilike slušati i pjevati ponovo njegove pjesme ...", priča Izabela Vrtar, kći Tomislava Ivčića.
Mladen Grdović, Jasna Zlokić, Hari Rončević, Sanja, Marinko i Zec, Boris Novković, Jacques Houdek - samo su neka od poznatih imena koja će u hrvatskom glazbenom hramu zapjevati u čast velikanu kojem Dalamtinci duguju svoju himnu. Možete li vjerovati da je "Večeras je naša fešta" davne 1986. procjenjena nedovoljno dobrom da uđe na Splitski festival?
''Bez obzira što ne prođeš najpoznatiji festival tog doba, ta pjesma je bez obzira došla do koga je trebala i ostala. Pa evo, možda i bolje da nije bila tamo. Možda bi nešto pošlo po zlu, ovako nije."
Ivčić je himnu poklonio i rodnom Zadru - riječ je o Kalelargi.
Još prije rata, snimio je i jednu od najljepših pjesama o Međugorju, ali i prvu autorsku ploču religijskog sadržaja u Hrvatskoj.
itton Ovo je pjesma Međugorja, poziv je to za cijeli svijet...
''On je bio duboko religiozan i smatrao je da bez vjere ne bi bilo ni njega, i da ta kreacija koja mu je bila dana, on je bio dužan ju društvu, ljudima. I to je i radio. I isto ka sve drugo u njegovom životu, taj album je izašao spontano. On ga je snimio na nekoliko jezika, na njemačkom i na engleskom i hrvatskom jer je htio da se priča o Međugorju, i da se ta tema čuje puno dalje od Hrvatske."
Baš kao što je '91. htio da cijeli svijet čuje da Hrvatska vodi obrambeni rat. Zemaljsku kuglu tad je obišla treća njegova himna. Ovog puta, himna miru.
"Mnogi su ga zvali da ostane svugdje. On je 90-ih potpisao s najvećom njemačkom izdavačkom kućom ugovor, prvi Hrvat koji je to napravio za izdavanje albuma na engleskom jeziku. On je bio svjetski čovjek, bio je Hrvat i bio je domoljub koji to nije isticao ektremistički. Stop the war in Croatia nije ratna pjesma, ona je stvarno pjesma mira i to nekako najbolje opisuje mog oca.", govori Izabela.
Iako je svojim opusom od više od 200 pjesama i 23 albuma koji su prodani u 2 i pol milijuna primjeraka zadužio hrvatsku zabavnu glazbu, žalosti činjenica da još uvijek nije dobio Porin za životno djelo.
"Mislim da moj otac najmanje što je zaslužio je zaslužio Porina. Da li će se to promijeniti, meni će biti drago ako se promijeni, ako se ne promijeni, moj otac je ostavio ostavštinu koja je neizbrisiva'', govori Izabela.
Ali i obitelj: suprugu Slavicu, sina i dvije kćeri koje je smatrao svojim najvećim uspjehom.
"Ovo je snimka koja prikazuje njega u njegovom prirodnom svjetlu, okružen, s lijeva s njegovom mamom, s desna mojom mamom i pjeva Gdje su sad sve moje ljubavi. Mi smo sve te ljubavi koje smo ostali. Gdje su sad svi moj anđeli, srce mi zatrperi kad vidim tu snimku ...", priča Izabela.
Izabeli naviru emocije i pri pogledu na crtež koji joj je otac nacrtao dok je služio vojsku u Crnoj Gori.
''On je obožavao crtati i slikati. Slikao je u kasnijoj dobi na staklu. Ovo je jedan crtež, šest mjeseci nakon što sam je rodila. To je Izabela koja izlazi iz mora kao lijepa, ali ipak neman. I ti detalji Herceg Novog koje je napravio tada. Bio je daleko. Bilo je ono što je bilo često i za vrijeme našeg djetinjstva. On je često izbivao, ali nikad nije ne bio s nama. Ovo mi je najdraža uspomena koju imam od tate, u fizičkom obliku'', govori Izabela.
I tri desetljeća nakon što ga, nažalost, nema među nama, uspomena na legendu hrvatske zabavne glazbe nimalo ne blijedi.