Stipe Božić, alpinist, fotograf, filmski snimatelj i redatelj, pisac, otac, suprug i prijatelj, čovjek koji je dva puta osvojio najviši vrh svijeta i boravio na najopasnijim područjima našeg planeta. Napisao je šestu po redu knjigu ''Penjačevi zapisi'', u kojoj je, pišući o životnim pothvatima, ispisao vlastitu autobiografiju.
''Kad je gledate izdaleka, planina Vam izgleda zaista lijepa kao mlada djevojka, kako bi mi rekli. Međutim, što joj više prilazite, onda spoznajete njezine ćudi…Imate osjećaj kao da je to živo biće s kojim se Vi, ne nadmećete, nego susrećete.'', govori Stipe Božić.
Kao da je samim rođenjem u vrgoračkom kraju, u Zavojanima, predodređen da boravi u planinskim pustošima, jer je već kao dječak čeznuo za visokom i moćnom planinom, ne bi li otkrio kakve tajne krije i što se događa - tamo iza.
''Tamo sam se i rodio, ispod planina Sv. Mihovil i Matokit gdje sam kao dječak gledao gore prema vrhovima. Međutim, baka i majka stalno su me upozoravale – kojega vraga gledaš gore, gore ti nema ništa, jer oni su, naravno, u planine gledali i išli jedino kad je bila ljuta potreba.'', rekao je Stipe.
Od bosonog dječačića koji je pedesetih hodao po kamenjaru do slavnog alpinista koji je dva puta bio na najvišem vrhu svijeta i režirao preko 120 dokumentarnih filmova odvio se život o kojem u ovoj svojevrsnoj autobiografiji ''Penjačevi zapisi'' naglasak stavlja ne na sam uspon na vrh, već na sve ono što treba savladati da bi se do tog vrha došlo.
''Možda je najzanimljivije to kako smo novac zarađivali i to na velikim građevinama i silosima cementa, a kako je bilo vrijeme inflacije, devalvacije, sjećamo se ''par-nepar'', bonova i tako dalje, morali smo što prije taj novac utržiti da dignemo te dinare pa trčati na pazar kod švercera promijeniti te novce i s njima otići u Nepal, recimo.'', rekao je Stipe.
I u svemu tome uz dobru pripremu i organizaciju trebalo je imati i malo sreće.
''Jednom prilikom imamo točno skoro u dolar, ali kad smo došli u Katmandu, rupija nepalska je devalvirala pedeset posto i mi odjednom – bogati; mogli smo zaista komotno to odraditi. A išli smo penjati jednu od najtežih stijena na svijetu koja izlazi na 8126 m, vrhuski rezultat kojeg deset godina nitko nije odradio.'', rekao je.
Jedan čovjek, ako je dovoljno posvećen ideji koju nosi u sebi, može napraviti čuda. A samo je čudo već naći se u podnožju planine koju želiš osvojiti
''Prvo je veliko iznenađenje, koliko je ta planina velika i koliko ste Vi mali; jeste li se možda prevarili u Vašem izazovu i mogućnostima. I onda Vam treba neko vrijeme da se sprijateljite s time, da vidite kud bi to, iako unaprijed znate sve, ali Vam treba neko vrijeme da se ponovo odlučite za to uraditi i da upoznate planinu koja je kao ljudsko biće.'', priča.
Kao najveći izazov i istovremeno najteži ističe uspon na Mount Everest.
''I to po Zapadnom grebenu kud se prije nitko nije mogao popeti, a ni kasnije.. i što je svjetski rezultat, jer Mount Everest ima tri grebena, naš Zapadni greben je još uvijek himalajski problem broj jedan. Ja sam bio osamdeset i peti čovjek na Mount Everestu, danas ih se u jednom danu, mislim, popne po četiri stotine'', priča Stipe.
Osim uspona, tu je i silazak koji je jednako, ako ne i više zahtjevan.
''Silazak je nešto o čemu alpinist mora misliti unaprijed, jer onaj koji misli samo na uspon, ne računajući silazak, ostat će gore.'', kaže.
A tamo gore, u visini, reći će Stipe Božić, čovjek se uči životu u nizini. Prosječan čovjek često se zapita, dok promatra nešto opasno i nedokučivo, zašto bi netko stavio vlastiti život na kocku. Božić će reći da je predivan osjećaj veličine planine i osjećaja da on malen pod njom stoji.
''Smanjili su se izazovi, jer većinu najvećih želja sam ispunio, popeo sam se na najviše vrhove svijeta, na tri najviše planine na svijetu, na najviše planine svih sedam kontinenata, računajuć i Antarktiku, i nekako mi je više sada izazov pričati te priče.'', kaže.
Svaki istinski zaljubljenik u život će potvrditi da pravo bogatstvo leži u pričama koje su besmrtne, a njih stvaraju neobični smrtnici poput Stipe Božića. Tko traži cilj, ostat će prazan kad ga postigne, a tko nađe put, taj će cilj uvijek nositi u sebi.