Na današnji dan prije četiri godine napustio nas je Kićo Slabinac. Zato smo se u prilogu odlučili prisjetiti legendarnog pjevača. Kićin sin Ivan našoj je Juliji Bačić Barać u emotivnom razgovoru otkrio kako je bilo odrastati s ocem koji je tako velika zvijezda, ali i kakav je Kićo bio izvan svjetala pozornice.
Ivan Slabinac mlađi je sin Kiće Slabinca. Četiri godine nakon njegove smrti s ponosom, ali i tugom govori o svojem ocu.
''Čovjek kad izgubi voljenog člana obitelji mora se pomiriti s tim da mora ići dalje i nastaviti dalje. Ja sam bio pod velikim šokom i stresom jer sam bio jedini uz njega u bolnici jer radim kao bolničar i jedini sam imao pristup da ga posjećujem.''
Zbog epidemije koronavirusa u bolnici ga je mogao posjećivati samo sin. On se do posljednjeg trenutka nadao sretnom ishodu, ali, nažalost, Kićo je preminuo u 77. godini.
''Meni je jedino najteže koliko je on borben bio, on je u duhu bio borben, nije se ni predavao.''
Nije se Kićo nikad predavao. Velika zvijezda na pozornici kod kuće je bila samo tata.
''To je za nas u obitelji bio tata, oslonac, tata koji se igra sa svojom djecom. Kao svaki otac brižan, dobar.''
Kao dijete nije bio ni svjestan očeve popularnosti, toliko da je Kiću na televiziji odvajao od onog kod kuće.
''Jednom se vratio s turneje, to je ono 'tata ti je došao' i ja ga pozovem i kažem mu 'evo, to je moj tata', on me ćušne i kaže 'to sam ja, sine'.''
Ni druženja u njihovu domu nikad nisu bila mirna i obična.
''Moj brat i ja uvijek smo mislili 'ajde, to će biti normalna večera, druženje', a on uzme gitaru i počne i doma derati rock and roll, pričati viceve.''
A svakom je obožavatelju uvijek posvetio dovoljno pozornosti.
''On gdje god je došao, em ruka, em se onda slika, em koji vic ispriča.''
Tatina susreta s jednim obožavateljem Ivan se dobro sjeća.
''Mlad dečko, 20-ak godina, dođe i veli 'gospon Kićo, pa kako vam je dobra pjesma ''Zbog jedne divne crne žene'', pa kad ste vi to napisali', a moj tata veli 'Čuj, mladiću, ja sam tu stvar pjevao tvojoj baki i dedi na maturalnoj zabavi.'''
Gdje god bi se taj bećar među pjevačima pojavio, uvijek je bilo veselo.
''Onda je zgodno kad ja uđem u tramvaj, to bude čitava predstava, svi se rukuju sa mnom, pričamo, 'Kićo, dajte jedan vic', pa ja kažem 'Čekajte, nije ovo pozornica.' Onda bi se svi slikali, bude veselo u tramvaju do trga. Nekima bude žao što moraju sići, a ja gledam prvu stanicu kako bih sišao. Šalim se'', pričao je Kićo.
Kićo je bio legenda tamburaške, zabavne i popularne glazbe. Snimio je više od 500 pjesama i na pozornici proveo gotovo cijeli život.
Pjevao je divnoj crnoj ženi, plavuši, svojoj Slavoniji i tako više od 50 godina. Zato sve te pjesme žive i sad kad Kićo više nije s nama.