Široj javnosti postao je poznat prije dvije godine, a sad ćemo ga imati priliku češće gledati: "Zastrašuje me činjenica da ću svaki tjedan biti u novoj ulozi..."
Tomislav Marić okušat će se kao kandidat nove sezone showa "Tvoje lice zvuči poznato" koji se 3. ožujka vraća na male ekrane.
Pjevač Tomislav Marić ToMa jedan je od kandidata kojeg ćemo gledati u novoj sezoni "Tvoje lice zvuči poznato" koji se 3. ožujka vraća na male ekrane u programu Nove TV.
Glazba, voditeljstvo, novinarstvo, DJ produkcija, gluma, ples, karate, odbojka – sve je to ono čime se ToMa bavio ili se trenutačno bavi pa nam je uoči početka TLZP-a oktrio je li ponekad izazovno biti svestrana osoba.
"Oduvijek sam bio osoba koja nije imala fokus usmjeren isključivo na jednu aktivnost. Još kao dijete u osnovnoj školi sam trenirao nekoliko sportova - nogomet, košarku, karate, judo, ples, kayak i u konačnici odbojku. Uz to sam završio i glazbenu školu. Iako se na to može gledati kao na manjak vizije i nedostatak usmjerenja na jedan cilj, osobno na to gledam kao glavni razlog zašto danas mogu reći da sam svestrana i ambiciozna osoba. Isprobao sam sve aktivnosti koje sam mogao u svojemu Žepču i dobio jasnu sliku čime se u životu želim baviti - glazbom. Prvotno sam mislio da će to biti isključivo kroz pisanje i izvođenje glazbe, ali se radio kriomice uvukao u moj život i danas postao jedna od bitnijih stvari. Manevrirati između svih tih karijera i životnih ciljeva nije jednostavno, ali imam obitelj i okolinu koja razumije moje ciljeve pa lakše nosim taj teret. I naravno, ono ključno, volim poslove kojima se bavim pa je samim time sve jednostavnije", objasnio nam je Tomislav.
Da mora izabrati jednu stvar od svega navedenog, što bi to bilo?
"Glazba. U svim svojim oblicima. Dok god mogu vrijeme dijeliti na to da sam i pjevač i radijski DJ to će tako biti. Ukoliko dođe do trenutka kad ću morati izabrati samo jedan put to će biti mikrofon i pozornica", priznao je.
Zašto baš duhovna glazba?
"Kroz duhovnu glazbu sam i krenuo svoje glazbeno putovanje. Školovao sam se i odrastao u Katoličkom školskom centru "Don Bosco" u Žepču okružen Salezijancima, bio sam animator u Oratoriju... Ogroman je to dio mene kao osobe. Prve pjesme koje sam napisao su bile duhovne, neki od prvih nastupa su bili baš na duhovnim koncertima i festivalima. Međutim, u startu sam znao da od duhovne glazbe ne želim raditi karijeru, ne želim ju komercijalizirati. Ona je ostala i uvijek će biti nešto što volim i u čemu uživam, ali kao pjevač se želim baviti svjetovnom glazbom", rekao je ToMa.
Dobivao je nagrade i za autorske pjesme. Što mu je inspiracija u pisanju stihova i smatra li da je taj talent naslijedio od bake obzirom na to da je i ona pisala pjesme?
"Lijepo je znati da tekstovi koje pišete ne zadovoljavaju samo neke osobne preference i ukuse nego se i šira masa pronalazi u njima. Prva pjesma koja je naišla na jedno takvo odobrenje je bila "Molitva" - duhovna pjesma koja je pobijedila an Uskrsfestu i koja je uvrštena na kompilaciju 100 najljepših duhovnih pjesama u Hrvatskoj. Kasnije mi je i pjesma koju sam napisao u drugom razredu srednje škole "Zaboravljeni" donijela nagradu najboljeg debitanta Splitskog festivala. Baš u tom trenutku sam shvatio i odlučio da pjesme koje pišem moram predstaviti javnosti, a ne ih isključivo zadržati za sebe. Danas mogu reći da sa svojih 26 godina imam neke pjesme u kojima se pronašlo toliko ljudi, pjesme koje su nažalost mnogima izvukle i suze na lice, bile neki filter koji im je pomogao pobijediti neke osobne borbe. Iako sam sebe doživljavam jako pozitivnim i nasmijanim likom, sretnom osobom, moje pjesme su većinom nešto tužnije tematike. Destruktivnost je nažalost postala prevelik dio naše svakodnevice. Vidimo ju u svojim životima, u životima ljudi oko nas, u filmovima... Upravu od tu i dolazi inspiracija. A, talent... Moguće da je došao od bake. Ona je također napisala nekoliko divnih pjesama koje, nažalost, nisu nigdje javno objavljene. Želja mi je jednog dana, dogodi li se prilika, uglazbiti i otpjevati baš neke od njezinih tekstova. Vjerujem da bi joj to mnogo značilo, a meni bi to bila životna uspomena na jednu sijedu staricu iz Kiseljaka koja mi je dala toliko radosti u životu. To je najmanje što mogu napraviti da joj kažem hvala", poručio je Tomislav.
Sudjelovao je i na Dori 2021. te osvojio šesto mjesto. Misli li da mu je to bila odskočna daska u karijeri i da li bi ponovio to iskustvo?
"Dora je bila i odskočna daska i prekretnica i ključ koji je otvorio mnoga vrata kroz koja ću proći u životu. Te godine sam u Opatiju otišao kao lik kojeg nitko nije znao, lik za kojeg nikad nitko nije niti čuo. A, vratio sam se kao lik kojeg su svi upamtili po dobroj energiji, nastupu, plesu i pjesmi. Drago mi je da sam se predstavio baš na toj pozornici jer mi je dala priliku pokazati se u punom svjetlu - pjevački, plesački, izvođački. Svakako priželjkujem ponovno nastup na Dori, naravno kad se dogodi pjesma koja će biti dostojna te pozornice" rekao je.
Što bi promijenio na hrvatskoj glazbenoj sceni?
"Jako kompleksno pitanje. Nažalost, nekoliko redaka mi nije dovoljno za objasniti. Pokušat ću ukratko. Naša scena vapi za novim ljudima, za mladim talentima, novim glasovima i autorima. Čak mi je drago da to više niti ne spada u kategoriju "što bih promijenio" jer se to već lagano događa na našoj sceni. Prihvatili smo svjetske trendove, otvorili vrata brojnim dvadesetogodišnjacima i dvadesetogodišnjakinjama da dokažu da zaista imaju što ponuditi publici u Lijepoj Našoj. Drago mi je biti dio tog novog vala glazbenika koji će nadam se jednom i držati ovo scenu. Nužno je da prestanemo biti isključivi i nemarni prema glazbenicima samo zato jer su mladi i jer pokušavaju donijeti nešto novo na scenu. Nitko nikome nije prijetnja. Samo zdrava, kvalitetna, prijateljska konkurencija koja nas sve tjera da budemo sve bolji i bolji" objasnio je Marić.
Što je presudilo da se prijavi u "Tvoje lice zvuči poznato" i koja su mu očekivanja?
"TLZP je najkompleksniji showkoji se radi na našim prostorima. Pratio sam i prethodne sezone i uvijek se kroz smijeh divio sposobnostima kandidata da svaki tjedan postaju nova osoba, kako fizički tako i psihički. Uz to ide i ta ključna komponenta imitacija zadanih glazbenika. Meni kao jednom glazbeniku je to odličan trening, ali i prilika za istražiti neke vlastite mogućnosti koje inače ne bih imao priliku isprobati. To je show koji je zabavan i kandidatima i gledateljima. Ovo je zapravo jedan humanitarni turnir. Činjenica da nema ispadanja i da svaka pojedinačna pobjeda znači da će neka Udruga dobiti određenu financijsku injekciju dolazi kao šlag na tortu. Lijepo je biti dijelom ovog projekta", rekao nam je.
Izjavio je i da ga zastrašuje činjenica da će svaki tjedan biti u novoj ulozi. Ima li nekakav "strah" da neće moći u potpunosti ispuniti svaki zadatak te koga nikako ne bi volio imitirati?
"Straši me, da. Vođenim iskustvima kandidata prijašnjih sezona s kojima sam uspio malo popričati shvatio sam da će ovaj show biti, koliko zabavan, toliko i psihički zahtjevan baš zbog tog konstantnog plesa iz uloge u ulogu. Imam jedan strah. Ne želim, a moguće da će se dogoditi, da neki nastup u kojemu ću imitirati nekog kolegu glazbenika ispadne kao karikatura. Neke glazbenike je zaista teško imitirati, da ne kažem nemoguće", priznao je ToMa.
Otkrio nam je i je li mu nekada žao što je odustao od građevinskog fakulteta i posvetio se glazbi.
"U niti jednom trenutku nisam požalio. Spomenuo sam na početku razgovora - glazba je moj poziv. Najveća greška i žaljenje je zapravo to što nisam bio dovoljno hrabar to napraviti odmah nakon srednje škole. Međutim, i ovaj kratki period na fakultetu me naučio nekim životnim lekcijama pa sam i na tome zahvalan", rekao je.
Je li mu supruga najveća podrška?
"Kratko i jasno - jest. Nije jednostavno udarati na sto strana istovremeno. Ona to razumije, podržava i pomaže i na tome sam joj neizmjerno zahvalan", govori ToMa.
Ispričao nam je i kako se upoznao sa suprugom Marinom te što se to dogodilo kada je ona upoznala njegove roditelje.
"Marinu sam upoznao u crkvenom zboru u Splitu. Mi smo dokaz kako se u životu nekad stvarno znaju dogoditi neke čudne slučajnosti. Možda čak nisu niti slučajnosti. Ja sam iz Žepča, ona iz Trogira. Međutim, prvi put kad je došla upoznati moje roditelje je upoznala i moju baku. Ona je zapravo glavni akter ove priče. Kroz razgovor se ispostavilo da je nekad davno, prije šezdesetak godina frcnula koja iskra između moje bake i Marininog djeda. Naravno od iskrica ništa kasnije nije bilo. Ali, sudbina je tu zaista odradila svoje pa volim reći kako su te iskrice malo sačekale dok se Marina i ja nismo upoznali", poručio nam je Tomislav.