Marco Cuccurin jedan je od najpraćenijih domaćih influencera, no iza sadržaja koji svakodnevno dijeli na društvenim mrežama krije se mnogo više od videa i osmijeha. U intervjuu za naš portal otvoreno govori o vršnjačkom nasilju, predrasudama koje ga prate, gubitku majke, ljubavi, partneru kojeg još uvijek skriva od javnosti, ali i velikoj želji da jednog dana predstavlja Hrvatsku na Eurosongu.
Marco Cuccurin već godinama iskreno govori o temama o kojima mnogi šute. Svojim pratiteljima ne pokazuje samo lijepe trenutke već i one teške, zbog čega je stekao zajednicu koja ga doživljava kao prijatelja.
U razgovoru za naš portal progovorio je o snovima koje nije prestao slijediti, vršnjačkom nasilju, gubitku majke, ljubavi, planovima za budućnost i velikoj želji koja mu se još nije ostvarila.
Galerija
Danas živi život o kojem je kao dječak sanjao, iako priznaje da u njega nisu uvijek vjerovali ni oni najbliži. Da može razgovarati s mlađim sobom, poručio bi mu samo jedno.
"Rekao bih mu da vjeruje u sebe, rekao bih mu da ne postoji san koji neće ostvariti i da ne sluša odrasle koji često djeci režu krila. Evo, najiskreniji ću biti, u nekim trenucima čak i moji najbliži članovi obitelji nisu vjerovali u mene i mislili su da neću uspjeti, a danas mogu slobodno reći da živim ono što volim i volim svaki svoj dan i ono što radim. Zaista mi je, mogu reći, gušt živjeti život kakav sada živim."
Pogledaji ovo
Iako ga većina ljudi doživljava kao pozitivnu osobu, priznaje da ga neke predrasude i danas bole. Posebno mu teško pada kada ga nazivaju umišljenim ili kada misle da svoje emocije dijeli zbog sažaljenja.
"Iz nekog razloga, nažalost, često čujem da sam umišljen, da sam pun sebe... i to me zaista boli. Također često čujem da tražim sažaljenje od ljudi i da je to razlog zbog kojeg dijelim svoju priču i generalno neke životne probleme javno, ali ja zaista moram reći da to nije pravi razlog. Više sam puta rekao da društvene mreže meni služe kao dnevnik psihoterapije i jednostavno uživam u tome da sa svojim ljudima podijelim one loše dane i trenutke. Razumljivo je da netko to ne može razumjeti i da nam nije svima ista zona komfora u tom smislu, ali ja se sa svojom publikom osjećam dovoljno dobro da to bude tako. I da, bude mi krivo kad čujem da sam umišljen jer zaista, evo, trudim se i mislim da nisam. Trudim se ostati prizeman i pribran te da ljudima budem prije svega prijatelj i da se ne osjećaju kao pratitelji, nego i prijatelji."
Marco priznaje da je godinama imao potrebu dokazivati ljudima kakva je osoba, no danas na to gleda potpuno drugačije. Shvatio je da ne može svima biti simpatičan i da ga njegova seksualnost ne definira.
"Pokušavao sam se svakome dokazivati da sam dobar čovjek. Uvijek sam se trudio uvjeravati ljude da me moja seksualnost ne čini lošom osobom. Ni boljom ni lošijom. Moja seksualnost uopće me ne definira kao čovjeka. Uvijek sam se stravično trudio ljudima to objasniti, a sada samo jednostavno bivam i postojim. Radim što mi se radi i prihvaćam činjenicu da ne mogu svakome biti simpatičan i da se ne može svakome svidjeti to što radim."
Još od najranijeg djetinjstva znao je da ga privlače drukčije stvari od većine njegovih vršnjaka. Ipak, kaže kako se nikada nije želio osjećati drugačijim, samo prihvaćenim.
"Ne bih rekao, iskreno, da se razlikujem, ali primjećujem da volim više ples i pjevanje od nogometa. To je krenulo već u vrtićkoj dobi, kad sam imao četiri ili pet godina i kada sam otišao na amaterski trening plesa. Datira to od najranijih dana, samo što sam se ja nekako nadao da to ne mora nužno biti kvalificirano kao nešto drugačije jer sam ja zaista htio biti dio društva. Mi to želimo i danas kao odrasli ljudi, a kamoli kao djeca. Kao dijete u pubertetu, sve što želiš jest osjećati se prihvaćeno."
Vršnjačko nasilje obilježilo je njegov život, ali vjeruje da ga je upravo ono učinilo snažnijim i pripremilo za sve što danas nosi javni život.
"Uvijek kažem da mislim da ne bih bio ista osoba, ali sada ću se našaliti. Uvijek vidite na kojem se mjestu i na kojoj poziciji trenutno nalaze ljudi koji su vršili nasilje i gdje su oni ljudi koji su ga, nažalost, trpjeli. I sada ne mislim samo na sebe. Znam toliko ljudi koji su bili maltretirani, koji su prolazili mnogo strašnih stvari, a sada su vrlo uspješni ljudi, ne nužno javne osobe, 1imaju uspješne karijere – doktori, odvjetnici... Za ljude koji su maltretirali mogu samo reći da nemaju tako uspješna zvanja. Tako da to uvijek govori više o njima nego o nama, ali ja mogu reći iz svoje perspektive da me to sigurno izgradilo da budem jača osoba. Izgradilo me da danas, kao javna osoba, mogu istrpjeti hejt komentare i ljude koji anonimno pišu razne stvari o meni jer sam se kao mali, nažalost, morao čeličiti upravo od toga."
Jedna od najtežih tema o kojoj govori jest gubitak majke. I danas vjeruje da je ona uz njega te upravo u toj vjeri pronalazi najveću snagu.
"Sve više u zadnje vrijeme viđam da ljudi ostaju bez majki i očeva. Uvijek kažem da zapamte da su dobili posebnog anđela čuvara i da su ih oni najviše na svijetu htjeli vidjeti sretnima. Taj vas anđeo prati i gleda i ne želi da skinete osmijeh s lica i da prestanete živjeti jer je njihov život u ovom obliku stao. Oni su tu, gledaju vas, promatraju, prate, guraju... Dapače, ja mogu reći da je meni moja majka pružila toliko ljubavi u ovih pet godina, podrške, motivacije i dala mi je push u leđa da danas budem na još boljem mjestu sa sobom i sa svima. Vjerujem da tu život nije stao i da je ona samo otišla nekako u drugi oblik, ali dok sam ja živ, mislim da živi i ona. Što se tiče snage, definitivno mi je najveća snaga to da ne prestanem pričati o njoj, da ljudima prepričavam dogodovštine i životne trenutke s njom te da pjevam o njoj."
Iako svoj privatni život nastoji držati podalje od očiju javnosti, otkrio nam je jednu romantičnu gestu koju je napravio za svog partnera.
"Ima puno stvari jer ja i jesam romantičan, ali reći ću da sam svom partneru poslao cvijeće u grad u kojem živi. Iz Beograda sam slao cvijeće i vozio se više od sat i pol vremena samo da mu ga mogu dostaviti na kućnu adresu jer nisam uspio pronaći nikog drugog tko radi, pa sam doslovno naručivao cvijeće iz drugog grada i plaćao taksi samo da bi cvijeće došlo do moje voljene osobe."
Pogledaji ovo
Kaže kako su se njegovi pogledi na ljubav s godinama promijenili. Danas mu izgled više nije presudan, a puno važnije mu je da s partnerom dijeli istu viziju budućnosti.
"Navest ću najvažniju stvar u kojoj primjećujem razliku, a to je kako vidi sebe za pet ili deset godina. Jako mi je važno da nije nužno u ovom trenutku sve okej, nego da se barem taj osnovni životni cilj poklapa. Ljudi se mijenjaju i ne možemo zahtijevati da će biti potpuno isti, ali, primjerice, volio bih da se vidi kao budući otac te da se zamišlja kao roditelj. Volio bih da želi proputovati svijet, da nema problem sa preseljenjem u Pulu i odlaskom na mirnije mjesto kraj mora, tako da se u jednom trenutku život pauzira, da tako kažem. Definitivno mi to prije nije bilo važno. Također, fizički izgled mi je manje važan, a unutarnje stvari postaju puno bitnije te sam prije na to gledao više površno nego što to gledam sada."
Bez obzira na razočaranja koja je doživio, Marco kaže da nije izgubio vjeru u ljude. Srce, priznaje, i dalje otvara jednako lako kao i prije.
"Meni nikad nije teško otvoriti srce jer sam ja takva osoba. Generalno sam osoba koja voli dijeliti svoje osjećaje, pun sam empatije, u svakodnevnim stvarima ću se lakše rasplakati, a onda sam takav i kada se dajem u odnose. Volim dati cijelog sebe u odnos i neću lagati, to me par puta povrijedilo i evo, u zadnjih pet godina sam ostao bez nekih prijatelja u društvu, a ne mislim da je nužno sve bilo moja krivnja, ali nekako ja i dalje biram vjerovati u ljude. Biram svaki dan otvoriti svoje srce, želim svakome dati priliku i tako hodati kroz život vjerujući u ljudsku dobrotu i da ću je uvijek na nekom putu naći."
Na društvenim mrežama svakodnevno dobiva brojne poruke podrške, no priznaje kako sam često nema dojam da ljudi o njemu govore isključivo pozitivno.
"Ovo mi je baš trebalo pročitati... Ne znam, ja nemam uvijek osjećaj da čujem nešto pozitivno o sebi. Dapače, imam osjećaj da mnogim ljudima idem na živce. Čujem često za sebe: 'Prenemaže se, stalno je emotivan...' Ali ako to ne možemo prihvatiti, to je u redu jer ja uvijek biram ljudima pokazati kakav sam zapravo, a ne da se stalno kreveljim i smijem u kameru. Na kraju dana, moja profesija nije stand-up komičar, ja sam lifestyle content kreator koji priča o svom životu i pokušava sebe prezentirati u realnom svjetlu i ako to nekome smeta, dobro, ali jako je lijepo ovo pitanje pročitati jer ja zaista nemam osjećaj da sam netko o kome se čuje samo pozitivno. Ako je stvarno tako, hvala i nadam se da takvih ima još i da će takvi pročitati ovaj članak. No, s druge strane znam da utječem pozitivno. Često mi neka majka priđe, zagrli me, čak se i rasplače, podijeli svoje životne priče i kada to vidiš, shvatiš da im očito nešto značiš i to je, naravno, jako lijepo."
Iako je s pratiteljima tijekom godina podijelio mnogo detalja iz svog života, kaže da postoje dijelovi njegove privatnosti koje još uvijek svjesno čuva.
"Usudit ću se reći da me ne poznaju nužno kao sina. S obzirom na to da sam pokazao svog tatu javno, mogu reći da o tome pričam pet do deset posto, a ostalih 90 posto stvarno čuvam za sebe. Od mojih privatnih odnosa najviše prikazujem stvari s nonom i ljudi to najviše znaju, ali evo, odnos s tatom i moj način ophođenja čuvam za sebe. Taj odnos stvarno je lijep, ali s druge strane ne poznaju me ni previše kao partnera. Još uvijek taj dio čuvam za sebe, ali tko zna, možda u budućnosti pokažem partnera na kameri, no zasad želim da to bude privatnost. Iskreno, malo se i bojim osude i kako bi izgledao moj odlazak na ulicu jer bi to značilo manjak mira. Mogu slobodno reći da to radim malo i iz straha, ali i iz moje želje da to držim za sebe. Bojim se da ljudi, kada si sretan u vezi i kada to saznaju, imaju potrebu to uništiti."
Ovog ljeta planira odmor, ali ni tada neće potpuno stati. Osim putovanja s partnerom, radi i na novoj glazbi.
"Idem deset dana s partnerom na krstarenje Italijom, Grčkom i Turskom. Nakon tih deset dana vraćamo se doma u Pulu gdje, nažalost, imam neke probleme s apartmanom. Posao, apartman, posjetiti svoje... Ostatak sedmog mjeseca ljetovat ću u Puli, a nakon toga ćemo vjerojatno otići na vikend u neke toplice. Također, snimam vokale za pjesmu, tako da na jesen možemo izbaciti moj novi singl za koji sam napisao tekst i glazbu."
Za kraj smo ga pitali postoji li pitanje koje mu još nijedan novinar nije postavio, a volio bi da jest. Odgovor je stigao bez puno razmišljanja.
"Možda jedino: 'Dobro, Marko, koji ti je vrag i zašto još nisi otišao na Doru?' Stvarno želim otići na to natjecanje i predstavljati našu zemlju na Eurosongu. Nikako da odem, još uvijek nisam siguran da imam pravu pjesmu. Stalno odugovlačim s time i vjerujem da postoji novinar koji bi pitao: 'Pa, dečko, hoćeš li više?' Ali evo, nažalost, nikako da se potrefi prava stvar. Nadam se da hoće dogodine, vidjet ćemo", zaključio je Marco Cuccurin.
1/38 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/26 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
