Goran Navojec i ove je sezone član žirija showa Tvoje lice zvuči poznato, a tim povodom donosimo vam ekskluzivan intervju.
Počela je nova sezona showa Tvoje lice zvuči poznato, a u ulozi člana žirija opet se našao naš glumac Goran Navojec.
Za naš portal otkrio je što očekuje od ove sezone, ali i komentirao veliki uspjeh našeg filma ''Čovjek koji nije mogao šutjeti''.
Pred nama je niz tjedana zabave.
''Da, radujem se, pogotovo jer sam ja glumac, a gluma je transformativna vještina – neki misle i da je umjetnost. Uvijek me fascinira kad netko dobro, ono što se popularno kaže, 'skine' neki lik. Mislim da je to jako, jako delikatna, ali i zabavna stvar i vjerujem da se zbog toga show i sviđa publici. Tako da – veselim se!''
Što gledatelji mogu očekivati od nove sezone?
''Mogu očekivati odličnu zabavu i uživati u kreacijama divnih kandidata koji se zaista jako trude. Puno rada je uloženo u sve što se vidi na pozornici, i to ne samo od kandidata nego od svih sektora koji su uključeni u show. Dakle, tu su maske, garderoba, svjetlo, ton… To je jedna ogromna mašinerija i siguran sam da će i ove godine donijeti sjajne rezultate.''
Koju točku iz prošle sezone posebno pamti i zašto?
''To vam je kao da majku pitate koje joj je dijete draže! Ne mogu i ne želim izdvajati. Bilo je toliko sjajnih nastupa da mi je zaista teško izdvojiti jedan.''
Goran je jedan od najpoznatijih domaćih glumaca, a glumio je u gotovo svim žanrovima. Postoji li uloga za koju mu se bilo posebno teško pripremiti?
''U kazalištu je to definitivno bio Hamlet. To je jedno opće mjesto u kazalištu, ali rad na toj ulozi zahtijeva ogromnu pripremu i bezbroj predradnji prije nego što dođete do toga da to predstavite publici. A na filmu mi je najkompleksnija bila uloga u filmu Filipa Šovagovića 'Visoka modna napetost'. To mi je bio najveći i najzahtjevniji filmski projekt do sada. Moram dodati i seriju 'Mrkomir', koja izgleda veselo i jednostavno, ali to je bio ogroman posao.''
Hrvatski film opet je u porastu popularnosti. Što misli – koji je razlog tomu?
''Vidjeli smo da imamo predivnih, mladih, talentiranih ljudi. Njihovi filmovi završavaju u Cannesu. Imali smo sada nominaciju za Oscara, imamo filmove koji su dobivali nagrade u Veneciji. Zaista je fascinantno gledati struku, pogotovo se ja radujem mladim ljudima koji dolaze, mladim režiserima, scenaristima i mladim kolegama glumcima. Međutim, naši budžeti su daleko, daleko, daleko ispod toga što ljudi danas, kad im je toliko stvari dostupno, žele gledati. Mi se produkcijski jednostavno ne možemo ovakvim budžetima nositi s onim što možemo vidjeti na Netflixu, HBO-u, Amazonu i ovim platformama koje su danas dostupne, a ljudi gledaju jako kvalitetne sadržaje koji jako puno koštaju kad se rade.''
Gleda li on Netflix i ostale platforme?
''Smatram da su streaming-platforme ozbiljno ugrozile film i filmsku umjetnost. Iako nisu naštetile industriji u smislu proizvodnje, jer se sada proizvodi mnogo sadržaja, te platforme su postale 'gutači sadržaja'. Kao glumcu, ta pojava ima dvostruki učinak. S jedne strane, tužno je što odlazak u kino kao događaj gubi na romantici. Nekada si kupio kartu, sjeo, svjetla su se ugasila, pojavio se onaj lav koji riče i odjednom si putovao u neki drugi svijet. Toga je sada sve manje, sve je dostupnije i događa se kod kuće, a ljudi sve više prate te sadržaje iz udobnosti svojih domova. S druge strane, to donosi više posla ne samo glumcima već svima koji rade na filmu i serijama: vozačima, rasvjetljivačima, kostimografima i raznim drugim zanimanjima uključenima u stvaranje tih projekata. Drago mi je što ti ljudi imaju posla zahvaljujući povećanoj produkciji sadržaja za te platforme.''
Koji su njegovi dojmovi na ''Čovjeka koji nije mogao šutjeti''? Je li zaslužio takav uspjeh?
''Fantastičan film, u svakom segmentu – od odabira priče do načina na koji je prikazan taj stravičan, tragičan događaj. U desetak minuta ispričana je suština cijelog jednog ratnog zbivanja i te jedne teške, teške nesreće koja se događala, kad kažem nesreće mislim na rat. Goran Bogdan i Silvio Mumelaš su briljantni, imali su najviše prostora u filmu i iskoristili ga maksimalno. Kratki film je iznimno teška forma – u malo vremena moraš ispričati cijeli jedan život, jednu priču. Redatelj Nebojša Slijepčević je to odradio briljantno i uopće nije slučajno da je film bio kandidat za Oscara. I čestitam cijeloj ekipi na uspjehu!''
Goran je dobio nagradu Zlatni studio, koliko mu takva priznanja znače u karijeri? Je li mu važnije odobravanje publike ili struke?
''Mogu reći ovako – odobravanje publike je slađe jer se tu, kao i u politici, vrši volja naroda, ako netko krivo ne prebroji listiće. Kao i na glasanju. Tako da, nekako, kad je nagrada publike, onda je to nešto što zaista doživiš… Ljudi su to vidjeli, poželjeli su to. Dakle, ipak je to neki angažman, netko mora glasati, poslati listić. Naravno, puno, puno znači. Struka je nešto drugo i takve nagrade također puno znače. Uglavnom, većina nagrada je strukovnih. Nagrade dodjeljuje neki žiri, neki ljudi koji to gledaju, predstave ili filmove, pa odlučuju o tome. No jednako je važno, ali ovo je možda malo slađe.''
Njegov brat Bojan Navojec također je poznati glumac, je li među njima zbog toga postojalo rivalstvo?
''Među nama ne postoji rivalstvo, nego iskonska svirepa zavist, mržnja i bratoljubilački rat!'' smije se.
Goranova partnerica Marija Škaričić također se bavi glumom. Nose li posao kući, uspijevaju li se odmaknuti od glume?
''Teško. Od glume se jako teško odmaknuti, tako da je naš zajednički prostor prepun ne samo nas nego i likova koje igramo. Pogotovo kod mene – moji osrednje i loše odigrani likovi onda noću hodaju po hodnicima našeg životnog prostora i pitaju me zašto sam bio prema njima toliko bezobziran da ih nisam bolje odglumio. Znači, ne bih preporučio nikome.''
S obzirom na to da je već ostvario zapažene uloge u međunarodnim filmovima i serijama, kako vidi daljnji razvoj svoje karijere na inozemnoj sceni?
''Pa, znate, danas je to puno jednostavnije. Oni dolaze po nas svakodnevno, tijekom godine odradim jako puno audicija. Negdje nešto prođe, negdje nešto ne prođe. Ovaj mediteransko-balkanski prostor gdje se mi sudaramo je prostor gdje ljudi jako vole posezati za našim glumcima. Pogotovo mislim da će velike šanse imati mladi koji govore engleski kao materinji. Ja sam već generacija gdje mi nabadamo. Mi smo više za nekakve ruske zatvorenike, teroriste i sve ove koji govore engleski kao ja. Ali mislim da je to ok. Čovjek se jednostavno nauči živjeti s činjenicom da te nisu odabrali. A onda, kad te za nešto odaberu i shvatiš koliko su mogućnosti imali za tu ulogu odabrati, jer oni danas traže ljude po cijelom svijetu, onda je zaista lijep uspjeh i lijepo se osjećaš u tome.''
Goran je rođen u Bjelovaru, a za kraj nam je rekao kakve ga uspomene vežu za djetinjstvo, je li nešto trenirao, kakav je bio učenik…
''Bio sam učenik šarmantan, nezasluženo odličan! Ispričavam se svojim učiteljima i profesorima. Svojem djetetu danas lažem da sam prošao sve s peticama. Trenirao sam rukomet i vaterpolo. Bjelovar je imao veliki rukometni klub Partizan, koji je bio prvak Europe 1972. – fascinantno za tako mali grad. Imali smo i jak vaterpolski klub, što zvuči čudno jer Bjelovar nema more, ali imali smo bazen! Išao sam i u glazbenu školu, bavio se raznim slobodnim aktivnostima. Bio sam avanturističkog duha – mogao sam biti duže pod vodom nego u kući.''
Novu epizodu showa Tvoje lice zvuči poznato pogledajte već ove nedjelje na Novoj TV u 20:15.
1/5 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/26 >>
Pogledaji ovu galeriju
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
na instagramu
