Izgubio je roditelje u avionskoj nesreći, a sada se sprema ispisati povijest
Gotovo godinu dana od pogibije svojih roditelja, ruskih klizača Jevgenije Šiškove i Vadima Naumova, Maxim Naumov izborio je nastup na Zimskim olimpijskim igrama.
Nastup na Olimpijskim igrama, bilo da se radi o ljetnom izdanju ili zimskom, najveći je san gotovo svakog sportaša. Svake Olimpijske igre donose životne priče o kojima se ponekad rijetko govori, ali i otkrije stranu sportaša iznad koje su se uzdignuli kako bi ostvarili najveći rezultat.
Priča američkog umjetničkog klizača Maxima Naumova jedna je od najemotivnijih sportskih priča pred Zimskim olimpijskim igrama Milano-Cortina 2026.
Galerija
Iako je prošla godina donijela nezamislivu tragediju u njegovom životu, Naumov je pokazao iznimnu snagu i odlučnost te je izborio svoje prvo sudjelovanje na Olimpijskim igrama – ostvarivši san koji je dijelio s roditeljima i trenerima.
Rođen je 1. kolovoza 2001. u Hartfordu, Connecticut, a klizanjem je počeo još kao vrlo malo dijete, pod snažnim utjecajem svojih roditelja – Jevgenije Šiškove i Vadima Naumova, ruskih klizačkih legendi i svjetskih prvaka iz 1994. u parićkom klizanju. Oni su ga uveli u sport, trenirali ga i vodili kroz rane faze njegove karijere, prenoseći mu ljubav prema ledu i tehničku izvrsnost.
Kao potomak obitelji s dubokim korijenima u klizanju, Naumov je vrlo rano pokazao talent: već sa šest godina ozbiljnije se posvetio umjetničkom klizanju, a kroz juniorsku i seniorsku razinu gradio je reputaciju stabilnog i perspektivnog klizača.
Nažalost, život mu se zauvijek promijenio 29. siječnja 2025., kada su njegovi roditelji i treneri Jevgenija Šiškova i Vadim Naumov stradali u tragičnoj avionskoj nesreći iznad rijeke Potomac kod Washingtona u sudaru putničkog aviona i američkog helikoptera. U toj nesreći poginulo je svih 67 ljudi u obje letjelice, uključujući i brojne članove klizačke zajednice koji su bili na trening kampu u Kansasu.
Osim roditelja, a zajedno s klizačkom zajednicom, američki i međunarodni sportaši ostali su zatečeni gubitkom mladih talenata i trenera, postavši tragedija koja se danas smatra jednom od najtežih u povijesti klizanja.
Nakon gubitka roditelja i dugog tugovanja, Naumov se suočio s pitanjem nastavka karijere. Umjesto da odustane, odlučio je klizanje pretvoriti u mjerilo sjećanja i počasti svojim roditeljima. S podrškom bliskih prijatelja obitelji i klizačke zajednice, nastavio se pripremati za natjecanja.
Preuzeo je vodstvo akademskog programa koji su njegovi roditelji osnovali u Skating Club of Boston, a kao glavnog trenera odabrao je Vladimira Petrenka, dugogodišnjeg obiteljskog prijatelja i stručnjaka, te je u svoj tim doveo i renomiranog francuskog koreografa Benoîta Richauda. Ti novi suradnici pomogli su mu da se stabilizira i tehnološki unaprijedi svoju izvedbu na ledu nakon tragedije.
Unatoč emocionalnoj boli, Naumov se vratio natjecanjima i postigao zapažene rezultate. Na 2026. američkim prvenstvima osvojio je brončano odličje u muškom klizanju, što mu je donijelo poziv u olimpijsku reprezentaciju SAD-a za Zimske igre u Milanu i Cortini d’Ampezzo 2026., a dok je čekao rezultate, čvrsto je držao fotografiju iz djetinjstva na kojoj se kliže s roditeljima dok se suzdržavao od suza.
Njegov uspjeh nosi i osobnu simboliku. On nastupa ne samo za sebe, nego i u čast svojih roditelja, koji su živjeli i stvarali za ovaj sport i čije su posljednje riječi često bile podrška njegovom olimpijskom snu.
Priča Maxima Naumova nije samo sportska priča o upornosti i talentu; to je priča o ljudskoj snazi, ljubavi i nasljeđu. Naumov je uspio preokrenuti tragediju u motivaciju i dokazao da čak i nakon najvećih životnih gubitaka – snaga ljudskog duha može zasjati jače nego ikad. Za mnoge je on simbol nade i inspiracija mladim sportašima širom svijeta dok se priprema za svoje prvo olimpijsko natjecanje.
1/24 >>
Pogledaj i ovo
1/26 >>
Pogledaj i ovo