Dalmatino korizmene dane provodi na poseban način: ''Kod nas je vrlo jednostavno...''
Maske su pale, zima je službeno otjerana paljenjem Fašnika, a pokladno veselje prepustilo je mjesto korizmenom razdoblju pokore. Naši glazbenici rade manje, pa tako i popularna grupa Dalmatino, koja ove godine obilježava 25 godina od izlaska uspješnog albuma Cukar i sol. Kako se sjećaju suradnje s Oliverom te odriču li se čega u korizmi, podijelili su s našom Dijanom Kardum.
Zasvirali su na 200. Samoborskom fašniku – i još jednom potvrdili da se u onom, kako ga mnogi zovu, petom godišnjem dobu, odlično snalaze. Jer kad je riječ o veselju, pjesmi i publici koja pjeva uglas, Dalmatino je na domaćem terenu. A fašnik ih, kažu, uvijek podsjeti na djetinjstvo.
''Koliko ja imam godina da se više i ne sjećam kako je to bilo kad sam bio dijete. Mi smo jedni neozbiljni plus-šezdesetogodišnjaci, ja nemam pojma više kako je to bilo, ali da je bilo veselo – jest'', kaže Zdravko Sunara.
This browser does not support the video element.
''Mislim da je bilo tako. Možda se Ivo sjeća. Bio je to jedan stari običaj. Ja se sićam djetinjstva, znalo je onako više biti štos. Davno je bilo'', dodaje Ivo Jagnjić.
No nakon fašničkog slavlja dolazi drugačiji ritam. Počinje korizma – vrijeme tišine, odricanja i sabranosti. I dok mnogi u tom razdoblju usporavaju, Dalmatino ga koristi na poseban način.
''Kod nas vam je godina vrlo jednostavna. Mi sviramo do Nove godine. Siječanj smo na odmoru, nešto malo zasviramo oko fašničkog doba i onda u korizmi sviramo samo humanitarno. U korizmi sviramo za druge, kome treba – sviramo za njega, i onda od Uskrsa opet sviramo za sebe.''
''A odričem se mlika, odričem se nekih namirnica koje mi inače nisu drage'', kaže Ivo.
''Imamo jedan drukčiji modus života od ljudi koji žive u nekakvoj svakodnevici, drukčije funkcioniramo i onda kad dođeš gladan sa svirke, nezgodno se odreći neke namirnice koja ti je draga, kao čokolade.''
Ova godina za njih ima i poseban značaj. 2026. obilježava 25 godina od albuma Cukar i sol – izdanja koje je obilježilo njihov put i otvorilo vrata velikog uspjeha.
''Prije četvrt stoljeća, kad već govorimo. Prošlo je nevjerojatnom brzinom, dica su nam u međuvremenu narasla. Mi smo napravili puno koncerata, puno nastupa, a čini mi se kao da je bilo jučer. Kad je izašao taj album, dogodilo se za nas jedno čudo. Znali smo da je to jedan korektan materijal, ali nekako je odmah posao krenuo lipo. Nadmašio je sva naša očekivanja.''
''Rado se sićam svih tih pisama i toga snimanja. U dva-tri studija smo radili i suradnje s Oliverom, načina na koji je on prista na taj duet i tako dalje. To su zapravo prekrasne uspomene.''
To je razdoblje donijelo i suradnju s pokojnim Oliverom Dragojevićem – trenutak koji i danas prepričavaju s osmijehom.
''Ja sam ga nazva i pripa se. Znam da sam mu dao telefon. Kaže Jare: „E, Oliver, nešto te moram pitat – Zdrave će te nešto pitat.” I ja sam ga pita: „Čuj, imamo jednu lipu pismu, oćeš nam bit gost?” – „Hoću.” – „Kad se snima?” – „Sutra.” – „Gdje?” – „Tu i tu, u podne.” – „Dolazim.” Cap, sve riješeno.''
''Ničemu se nismo nadali. Od svega što se desilo, mi se nismo nadali ničemu. I to je prava formula – dati sve od sebe, ne nadati se i ne očekivati ništa i uvijek ćete biti sretni'', dodaje Zdravko.
''Slavimo svaki dan nešto. Ako nemamo što, mi ćemo izmisliti. Stalno putujemo, stalno nastupamo, stalno se veselimo. Nema većeg blagoslova nego raditi ono što voliš. Onda ne osjećaš ni umor ni poteškoće jer, novčanik bio prazan ili polupun, ništa se to ne osjeća kad voliš ono što radiš.''
A katkad ni oni ne mogu objasniti kako neka pjesma pronađe svoj put. Tako je bilo i s pjesmom Dajem ti rič – koja se, gotovo slučajno, našla kao deseta na albumu. Danas se uz nju, u šali kažu, vjenčalo pola Hrvatske.
''I ovaj, baš je interesantno pitanje i nama je to što često komentiramo. Ta pisma je snimljena 2003. godine i tek nakon 15 godina – mi smo čitavo to vrijeme svirali – ali reakcija publike bila je onako okej, ništa spektakularno. Da bi nakon 15 godina pukla kao bomba. Počeli su je svirati bendovi za svadbe, nekako je jednostavno eksplodirala. To je baš ono čudo. Ja se toga sitim, tog perioda, ne mogu vjerovati. Danas se dosta svira na svadbama. Puno mladih, ja tako kažem u šali, poženilo se uz nju po Hrvatske. A čujte, to je za jednog izvođača prijatna senzacija.''
I tako, jednostavne formule za uspjeh nema. Jer neke pjesme za koje su očekivali da će biti uspješnije, na kraju su ipak prošle ispod radara.
''Viruj u mene. Od te pisme sam ipak više očekiva, meni je puno draga. Draga mi je i Zovem se jugo. A nikad ne planiram ništa. Ono, ja to ne mogu, to ne može niko procijeniti. Jednostavno dajem svoj maksimum kad radim te pisme, dajem svoj maksimum.''
25 godina nakon albuma koji im je otvorio vrata velikih pozornica, recept je isti – maksimum u studiju, maksimum na pozornici. Sve ostalo, kažu, dođe samo.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novaplus.hr.
1/22 >>
Pogledaj i ovo
1/28 >>
Pogledaj i ovo