Marin Čilić otkrio bez kojeg sretnog predmeta ne ide na meč: "To je od mojih sinova"
Proslavljeni hrvatski tenisač Marin Čilić bio je gost u emisiji Velika pitanja malih ljudi na bravo! KIDS radio, koju vodi najmlađa radijska voditeljica u Hrvatskoj, Maša Gavranić.
U toplom razgovoru, Marin Čilić je s Mašom govorio o svom sportskom putu, obitelji, dječjim snovima, ali i o važnosti pomaganja mladim talentima.
Prisjećajući se početaka teniske karijere, istaknuo je kako je ljubav prema sportu došla vrlo rano:
"Kad sam krenuo s tenisom imao sam šest i pol godina. U to vrijeme tenis je postao jako popularan, bio je možda novi sport u mjestu gdje sam rođen, u Međugorju. Roditelji su me upisali jer je zvučalo zanimljivo i tako se stvorila ljubav, volim tenis od prvog dana."
Na pitanje je li se ikada okušao u nekom drugom sportu, Čilić je iskreno priznao:
"Nikad nisam trenirao nijedan drugi sport. Bio sam znatiželjan kako bi bilo igrati nogomet, rukomet ili košarku."
Na Mašinu ideju da bi zbog visine mogao biti košarkaš, uz osmijeh je dodao:
"Istina je, ali kad sam bio mali nisam bio toliko visok. Sad, kad gledam unatrag, možda bih malo i trenirao košarku."
Govoreći o obiteljskom životu, Marin je otkrio kako njegova djeca prate njegove mečeve i emotivno proživljavaju svaki poen, ali i koji su sretni predmeti uvijek uz njega.
"Uživaju gledati i navijati. Nekad ih bude i strah, nekad ih emocije preplave pa budu tužni ako tata krene gubiti, ali shvaćaju da je i to dio sporta. U torbi uvijek imam crteže svojih sinova, Balda i Vite. Nacrtali su cijelu našu obitelj i tatu kako igra tenis. To mi je uvijek u torbi", priča.
A tko je stroži roditelji, on ili supruga?
"Ne bih rekao da kod nas ima strogoće. Trudimo se biti jako otvoreni i vedri prema djeci, koliko god možemo", iskren je bio.
U razgovoru se dotaknuo i rada svoje zaklade te projekta stipendiranja mladih talenata u sportu i glazbi, koji traje gotovo osam godina. Objasnio je kako je i sam kao dijete imao sličnu podršku.
"Postojao je fond mladih talenata u mom mjestu. Roditelji su mi pomogli da se prijavim i dobio sam stipendiju koja mi je omogućila više treninga i natjecanja. To mi je ostalo u lijepom sjećanju i zato sam, kad sam uspio u tenisu, odlučio pomagati drugoj djeci. Jedna od stipendistica je bila Zrinka Ljutić, naša svjetska skijašica", govori Čilić.
Posebno je naglasio koliko mu znače prijave mladih stipendista.
"Sva djeca u prijavama pišu pisma, kao što se piše Djedu Božićnjaku - zašto im treba pomoć. Ta pisma su mi najdraži dio cijelog projekta. Najviše me vesele jer se prisjetim sebe kao dječaka i svojih snova", zaključio je.
1/13 >>
Pogledaj i ovo
1/11 >>
Pogledaj i ovo