Slavko Sobin o uspjehu karijere pored glume kojem se nije nadao: ''Svaki put me iznenade ti brojevi!''
Slavko Sobin jedan je od članova žirija koji je sudjelovao u polufinalnom procesu nominiranih za ''52. Međunarodnu nagradu Emmy®'' u kategoriji Najbolji glumac, a čiji je organizator United Media.
Slavko Sobin istaknuti je hrvatski glumac koji se može pohvaliti brojnim ulogama u domaćim i stranim filmovima te serijama. Radio je s priznatim redateljima kao što su Michael Noer i Niki Caro, a na filmskom platnu gledali smo ga s Emiliom Clarke i Peterom Dinklageom.
Osim po svemu navedenome domaća publika zna ga i po ulogama u hit serijama Nove TV ''Na granici'', ''Drugo ime ljubavi'', ''Dar Mar'', a ovih dana pripala mu je i čast da bude član žirija u polufinalnom procesu nominiranih za ''52. Međunarodnu nagradu Emmy®' za kategoriju Najbolji glumac.
S njim smo popričali o svemu spomenutome.
Što za njega znači biti član žirija na polufinalnom ocjenjivanju kategorije ''Best performance by an actor'' prestižne Međunarodne nagrade Emmy?
''Iznimna mi je čast jer imam osjećaj da sam i za svoj rad time dobio svojevrsno priznanje u smislu da me se smatra kompetentnim za donositi takve odluke'', kaže.
Što ga motivira da sudjeluje u procesu žiriranja? Kako njegova strast prema televiziji i medijskoj industriji utječe na odluke u žiriranju?
''Prije svega znatiželja kakav je osjećaj proći takav proces, kao i što je to što presuđuje u odluci. Nemam nikakav plan, ona izvedba koja me prilijepi za ekran, toj dajem svoj glas'', kaže.
Kako gleda na odgovornost kao člana žirija u promicanju izvrsnosti i kvalitete u TV produkciji?
''Vidim tu odgovornost pri biranju projekata u kojima radim, ovo žiriranje je više prilika da osobno odam poštovanje izvrsnim kolegama'', objasnio je.
Koje su ključne vrijednosti koje želi da njegova odluka kao člana žirija odražava u ovom procesu?
''Ne postoje nekakve kućice u koje treba staviti kvačicu pa ih prebrojiš i dobiješ najboljeg glumca. Gluma ne funkcionira tako. Dobra glumačka izvedba ne osjeća se na racionalnoj razini, nema logistike po kojoj se bira tko je bolji tko ne. Kad osjetiš emociju, istinu, kad je kadar pun glumca, kad te plijeni, uvuče u priču - to je dobra glumačka izvedba. Ona se prepozna na licu mjesta. Ne postoji plan po kojem ćeš je prepoznati'', rekao je.
U svojoj glumačkoj karijeri Slavko je ostvarilo i neke inozemne uspjehe, uključujući i one u holivudskim filmovima. Na što je najponosniji?
''Ne bih rekao da sam postigao uspjehe, tek se polagano razvija moja karijera van granica. Ali na film Surviving earth koji izlazi krajem godine sam izuzetno ponosan i mislim da je on neki pokazatelj u kojem smjeru bih htio ići kao glumac'', otkrio je.
Je li holivudska karijera nešto o čemu je oduvijek sanjao i postoji li neka uloga koju bi baš volio utjeloviti?
''Ne bih rekao holivudska nego inozemna. Da, oduvijek mi je cilj. A kroz uloge želim ispričati priče koje i mene diraju, mijenjaju i čine boljim'', kaže.
Osim što je uspješan glumac, ostvario se i kao autor dječje slikovnice, koju je pretočio i u predstavu. Je li to bilo nešto o čemu je sanjao odmalena ili mu se kasnije javila ideja?
''Kasnije mi se javila ideja. Puno kasnije, dvadeset dvije, tri? Počela je kroz pisanje dječje predstave, pa pretvaranje iste u knjigu, a ove godine mi izlaze već šesta i sedma knjiga, svaki put me iznenade ti brojevi. Ni u snu nisam to očekivao'', priznaje.
Planira li i nastaviti u tom smjeru? Radi li već možda na nečem novom takvom?
''Da, nastavljam. Bez rokova, bez ugovora. Pišem kad mi dođe i kad znam da pišem nešto što želim napisati'', iskren je.
Bi li za sebe rekao da se mijenja kao osoba kroz uloge koje igrata? Postoji li određena uloga koja je promijenila njegov pogled na svijet ili ga osobno oblikovala?
''Kroz svaku ulogu naučiš puno toga ako joj pristupiš ozbiljno, ali i istraživački u početcima rada na scenariju. Mijenjam se više kroz to učenje novih stvari nego kroz samo igranje lika. Lik me može tokom procesa napraviti možda emotivnijim, grubljim, nervoznijim ili nježnijim, ali uvijek se kasnije vratim na tvorničke postavke'', kaže.
Koja je najveća predrasuda ili stereotip o glumačkom poslu s kojim se susreo?
''Ne pada mi ništa napamet. Osim da ne zarađujemo ni približno koliko ljudi misle'', zaključio je.
Kako gleda na budućnost filmske industrije s obzirom na napredak umjetne inteligencije i njezin utjecaj na stvaranje filmova i likova?
''Ne razmišljam intenzivno o tome. Pazim što mi stoji u ugovoru i to je to. Druge bitke su mi sad puno bliže i važnije od AI'', odgovorio je.
Što ga inspirira u životu?
''Ljubav i nježnost'', zaključio je.