S Momčilom Otaševićem razgovarali smo o žiriranju za Međunarodnu nagradu Emmy®, "Kumovima“, ali i novoj seriji "U dobru i zlu", a otkrio nam je i poneki detalj iz privatnog života.
Galerija
Glumac Momčilo Otašević bio je član žirija na polufinalnom ocjenjivanju u kategoriji Najbolji glumac (Best Performance by an Actor) za ''52. Međunarodnu nagradu Emmy®'', koje je održano u Puli u organizaciji Nove TV i United Medije.
"Svakako je velika čast, ali ujedno i velika odgovornost. Čast je zato što sam pozvan da ja dam sud o nekim važnim stvarima, važnim nagradama, u jakoj konkurenciji", rekao nam je Momčilo.
Otkrio je i što ga je motiviralo na sudjeluje u procesu žiriranja te kako je njegova strast prema televiziji i medijskoj industriji utjecala na njegove odluke u žiriranju.
"Zanimalo me kako izgleda ovaj proces, što ću naučiti, što ću vidjeti novoga, zanimalo me kako funkcionira ova stvar na svjetskom nivou, kako produkcijski, tako i privatno me zanimalo. I iz točke gledišta jednog glumca me jako zanima kako izgleda ovaj proces", kaže.
Evo i koje su ključne vrijednosti koje je htio da njegova odluka kao člana žirija odražava u ovom procesu:
"Osnovno polazište je gledanje šire slike, cijele uloge, od A do Ž. Netko pametan je nekad rekao da je pojam dobre glume neobično stalan ovdje je stvar u tome da biramo između dobrog i boljeg, jer ako je netko već i nominiran za Međunarodnu nagradu Emmy na tom nivou, znači da to ne može biti loše ni u kojem slučaju."
Momčilo je izdvojio i ključne odlike koje smatra da definiraju izuzetnog glumca.
"Meni kao glumcu su jako bitni moć transformacije, životnost, prirodnost i tajming. Moć transformacije znači da želim vidjeti tog glumca drugačijeg u odnosu na što sam ranije mogao vidjeti od njega. Uvjerljivost, naravno, bez toga nema ničega. Tajming, koji je jedna od ključnih stvari na filmu, tajming glumca, tajming promjene radnje, emocija i tako dalje", priča Momčilo, koji je i sam bio nominiran za najboljeg glumca i to na Madrid International Film Festivalu i Sarajevo Film Festivalu, također je i osvojio nagrade i ne skriva koliko mu takva priznanja znače.
"Naravno da znače, da, bio sam nominiran i par puta sam i dobio neke nagrade, tako da je tada nominacija valorizirana. Znači ti kao potvrda za trud i rad, kao potvrda da si na dobrom putu, to je to. Netko te tapne malo po ramenu, nastaviš dalje, zaboraviš da si dobio nagradu i nastaviš se bavit svojim poslom. Ali lijepo je dobiti priznanje svakako, to je lijepa gesta i lijep trenutak, i baš upravo se radi o toj potvrdi da si na dobrom putu. To je bar meni glavna stvar kad sam nominiran ili nagrađen" , priznaje.
Momčila gledamo u najgledanijih hrvatskoj dramskoj seriji, "Kumovima", koja je dodatno doprinijela njegovoj popularnosti. Zanimalo nas je je li se nadao takvom uspjehu serije kad je dobio ulogu.
"Za Kumove sam odmah znao da će biti dobra serija i da će dobro proći. Kada sam pročitao prvih par epizoda, vidio cast, lokacije, kad sam vidio kako ćemo i što ćemo raditi s tom serijom, s likovima sa svime, nekako sam odmah na osnovu desetogodišnjeg iskustva u tom formatu znao da mora biti dobro", kaže.
"Taj spoj grad i selo je uvijek neiscrpna tema, može se događati što hoćete da se vrti priča i da se stvaraju sukobi slojeva, sukobi rodbinski, sukobi grada i sela.. Otvara ti milijun mogućnosti i to se na kraju i pokazalo. Kumovi su uspješni, snimili smo 500 epizoda i snimit ćemo još, ja se nadam bar 100", dodaje Momčilo.
Gledat ćemo ga i u novoj dramskoj seriji Nove TV "U dobru i zlu", koju trenutno snima, pa nas je zanimalo kakva je atmosfera na setu i što gledatelji mogu očekivati.
"Tek smo počeli snimanje, ja sam vrlo malo vremena proveo na setu dosad, u odnosu na neki raniji radi i na nekim ranijim ulogama i serijama. U novoj seriji bit će dosta preokreta, dosta zapleta, dosta tajni i intriga. I ja ću mutiti tu vodu, bit ću jedan od onih koji iz sjenke poljulja stvari, zakomplicira ljudima život i tako dalje", najavio je.
Momčilo često sa snimanja serije juri na neka druga snimanja, za film, ali i na igranje u predstavama. Kakav je osjećaj iskakati iz jedne u drugu ulogu?
"Taj životni tempo traje već 14 godina, recimo, tako da je to nešto na što sam navikao. Bude nekad naporno fizički, možda nekad i psihički, ali to je sve dio posla i kad sav posao završi, kad se poklonim nakon predstave, nakon cijelog dana snimanja, pa aviona, kamiona, broda, ne znam ni ja čega sve ne, da se prebacim do naredne destinacije i naredne uloge, sve mi je to normalno i naučio sam tako živjeti. Neobično je, ali je meni inspirativno, volim i taj adrenalin koji to nosi sa sobom. Volim svoj posao i onda mi ništa od toga ne padne teško. Mogu zaspat kad god hoću i gdje god hoću, tako da i na tim proputovanjima često i odmorim", ističe.
Ispričao je i kako je njegovo obrazovanje i iskustvo u crnogorskom kazalištu utjecalo na njega kao glumca.
"To je Akademija FDU Cetinje, koju sam ja završio, prije svega oni su najzaslužniji, profesori moji, koji su imali sluha, koji su me kao prvo primili i složili da budem među tih 10 primljenih. A onda su dozvolili da radim, napredujem i učim već od prve godine. Ja sam na prvoj godini snimao svoju prvu ulogu, na drugoj već snimio dva filma i dvije predstave, tako da sam rano bačen u vatru, ali su moji profesori, prije svega moj glavni profesor Branislav Mičulović, moj Žaga, to prepoznali., Njegovali su me takav kakav sam, davali mi vjetar u leđa. Ja sam već četvrtu godinu Akademije završio iz Zagreba maltene, diplomirao sam iz Zagreba jer sam već počeo snimat Zoru Dubrovačku, tako da ništa ne bi bilo moguće da se nisu sve te okolnosti poklopile s Akademijom, s mojim profesorom i na kraju krajeva s Crnogorskim narodnim pozorištem, ne bih bio gdje sam danas", govori.
A postoji li neki glumac ili redatelj kojemu se posebno divi?
"Sigurno najveći utjecaj na mene je bio Jagoš Marković i rad s njim od studentskih dana do prošlog ljeta i predstave Ćelava pjevačica. Šest puta smo radili u kazalištu, što u Podgorici, što u Titušu, što u Beogradu, najviše u Tivtu. I uz njega i uz rad s njim sam čini mi se jako napredovao u glumačkom pozivu, ali ne samo u glumi nego i u životu, kao čovjek. Definitivno me obilježio, takao i imao sam tu sreću da sam s njim radio puno i da sam naučio puno, i da nažalost vjerojatno neću odigrati svoju najbolju ulogu jer Jagoša više nema."
Kao traženom glumcu, dogodi mu se ponekad i da neku ulogu odbije.
"Nikad nisam od generalizacije, niti od obećanja, dogodi se nekad da vratim neku ulogu, nekad su to tehnički razlozi, nekad su termini, nekad mi se jednostavno ne sviđa, nekad mislim da nije za mene. Tako da definitivno postoje uloge koje odbijam, ali teško mi je to konkretno reći koje bi to bile", objašnjava.
Momčilo je otac dvoje djece, a evo kako oni reagiraju kad ga vide na televiziji i što im je najzabavnije.
"Nekako mislim da to njih još ne zanima. Imaju preča posla, igranje, svoje obaveze, svoje crtane, tako da to je 'ha, evo ga tata'. I to bude to. Što se snimanja tiče, to im je zabavno, a zna se dogodit da provedu kod mene pola sata, sat na poslu nekad na nekom od snimanja i to im je zanimljivo i zabavno. To volim i ja, da ih povedem ako su raspoloženi, ako snimamo nešto što je atraktivno za vidjet, ako je nekakva akcija, da njima to ostane u sjećanju. A nadam se da ću upravo ovog ljeta u Filumenu Marturanu Jagoša Markovića u Tivtu igrati pred svojom kćerkom po prvi put u životu", veseli se glumac.
Otkrio nam je i koje su najvažnije vrijednosti koje želi naučiti svoju djecu.
"Pokušat ću ih naučiti onoj čuvenoj red, rad i disciplina. Pokušat ću da budu dobri ljudi, a u suštini, svi biramo sami, tako će i oni birati sami i kakvi će i tko će biti. Ja ću biti tu da ih podržim, kao što su i mene moji podržavali i to je to", kaže.
Na kraju nam je otkrio i što ga inspirira, kako u poslu, tako i u životu.
"Inspiriraju me momenti sreće, inspirira me čekanje, a konstantno nešto čekaš. Život me inspirira. Kad se probudim, sretan sam što sam se probudio, idem u novi dan, živ sam, tu sam zdrav sam i to je to", zaključio je Momčilo.
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
Pogledaji ovo
