Odlazak velikana hrvatske kazališne scene: Preminuo Tahir Mujičić
Tahir Mujičić, svestrani hrvatski kazališni i filmski umjetnik te autor 42 dramska teksta i 11 zbirki poezije, preminuo je u Zagrebu u 79. godini života.
Hrvatski dramski pisac, pjesnik, scenarist, redatelj, scenograf, kostimograf, lutkar te kazališni i filmski djelatnik Tahir Mujičić preminuo je u nedjelju u Zagrebu, potvrđeno je Hrvatskoj novinskoj agenciji (HINA) iz obitelji.
Mujičić je rođen u Zagrebu 21. srpnja 1947. godine. Diplomirao je 1974. komparativnu književnost i jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Od 2004. godine imao je status slobodnog umjetnika.
Galerija
Bio je osnivač i suosnivač kazališnih družina HPK-Hvar, Malik Tintilinić – Kazalište „Trešnja“, Glumačke družine Histrion, Lec Manipuli, Ad HOC, Teatra za po doma i UHLOD-a.
Radio je kao menadžer, novinar, urednik i glavni urednik u Vjesnikovoj izdavačkoj kući, a obnašao je i dužnost direktora Egmonta Hrvatska.
Kao umjetnički direktor Zagreb filma pokrenuo je ponovnu proizvodnju animirane serije o profesoru Baltazaru. Režirao je te kreirao scenografiju, kostime i lutke u nizu hrvatskih kazališta. Pisao je kazališnu kritiku u periodici (TLO, Studentski list i Telegram), surađivao s Hrvatskom televizijom kao urednik emisija o kazalištu i scenarist, a bio je i dobitnik više nagrada.
Bio je član hrvatskih strukovnih organizacija DHK-a (kao književnik), HDDU-a (kao redatelj), ULUPUH-a (kao kostimograf, scenograf i lutkar), te međunarodnih organizacija PEN-a, ITI-ja, UNIMA-e i ASIFA-e. Radio je i kao novinar, urednik i voditelj na radiju i televiziji, voditelj galerije, organizator festivala te član prosudbenih tijela (žirija).
Autor je 42 dramska teksta, od kojih je 39 izvedeno.
Od 1971. do 1984. s B. Senkerom i N. Škrabeom napisao je petnaestak kazališnih tekstova, među kojima se ističu parodije legendi i pripovjednih tekstova koji veličaju junaštvo, i to za ZKM, Gradsko kazalište Komediju – gdje se posebno izdvaja „kajbojski glazbeni strip“ O’Kaj, koji se na repertoaru zadržao do 1986. i ostvario 272 izvedbe – zatim za osječki HNK, Teatar &TD i Glumačku družinu Histrion.
Njegovi lutkarski tekstovi za djecu izvođeni su u kazalištima lutaka u Zadru i Rijeci.
Od 1994. objavljivao je poeziju, stvorivši opus osebujnog jezičnog izričaja i tematike. Riječ je o svojevrsnom poetskom kabaretu u kojem, u različitim formama (sonet, balada, limerick, slobodne forme), zahvaća širok raspon motiva – od ljubavno-ispovjednih do povijesno-nacionalnih – uvijek s ironijskim odmakom i dozom duhovitosti.
Objavio je 11 zbirki poezije, a već u prvoj zbirci „Kokot u vinu“ jasno se očituje autorova nakana oslanjanja na tri tradicije: kajkavski urbani zagrebački žargon i pripadajuću mu književnost, dalmatinski i dubrovački jezični izričaj i povijest, te, naposljetku, decentno i suzdržano, na svoje bosansko podrijetlo.
1/31 >>
Pogledaj i ovo
1/18 >>
Pogledaj i ovo