Martin McDonagh scenarist je i redatelj filma "Duhovi otoka" (''The Banshees of Inisherin''), koji svojom istančanom senzibilnošću priča jednostavnu životnu priču s puno čudnovatog humora, ali i jezivog nasilja.
Godina je 1923. te iako samo znamo da se mjestašce zove Inisherin, Martin McDonagh na sebi prepoznatljiv način jasno je dao do znanja da gledamo rustikalno vjetrovito selo uz obalu Irske.
Pogledaj i ovo
Pleteni džemperi, ovce, nepregledna zelena polja, slamnati krovovi i krigle Guinessa gledateljima nepogrešivo govore o veoma pažljivo odabranom mjestu i načinu života gdje se radnja filma odvija.
Martin McDonagh scenarist je i redatelj ovog filma, koji svojom istančanom senzibilnošću priča jednostavnu životnu priču s puno čudnovatog humora, ali i jezivog nasilja. Njegov je stil već prepoznatljiv, tako da u prvim minutama filma možete prepoznati da je film radio upravo on. Redateljski je ovo jednostavan i savršen film. Jednostavan u načinu snimanja, životnosti likova, scenografiji i kostimografiji. Savršen je upravo zbog toga što je najteže napraviti film koji se gledateljima čini jednostavnim. Jedan od razloga je genijalan scenarij koji se ne viđa tako često.
Dijalozi teku prirodno, svi likovi imaju dozu komičnosti, nema ničega previše ni premalo, ali u svojoj jednostavnosti priča ima dosta ozbiljnih slojeva koje ćemo mi kao gledatelji shvatiti na svoj način. Film je prožet simbolima koji, kako i sam McDonagh kaže, ne znače ništa osim što su mu se učinili zanimljivim, ali i simbolima koji se mogu povezati sa starim seoskim mitovima i bajkama. Pitanje života i smrti lajtmotiv je ovog filma, a McDonagh je na iznimno kreativan i komičan način ispričao tragičnu priču kroz dva prijatelja.
Film "Duhovi otoka" bavi se konfliktom između dvaju prijatelja - Padraica (Colin Farell) i Colma (Brendan Gleeson).
Svaki dan u dva popodne zajedno bi išli u lokalni pub i pili, ali jedan dan Colm iznenada proglasi prekid njihova prijateljstva s brutalno direktnom rečenicom "Jednostavno mi se više ne sviđaš". Od tog trenutka počinje prava priča koja vas zaokupi u cijelosti.
Colin Farell igra društvenog pastira koji je, kako kažu i lokalci, pomalo dosadan, ali jako dobar čovjek. Farella obično vežemo za mačo-likove, ali u ovom filmu igra poprilično tupastog lika koji vas svojim dobrim namjerama i tugaljivim izrazom lica kupi na prvu. On igra lik Padraica i, ono najbitnije, dosljedan je svojem liku od početka do kraja. Samo u jednom trenutku u filmu vidimo Farella onakva na kakva smo navikli, kao pravog frajera sa stavom koji se napije i kaže ono što zaista misli. To je trenutak u kojem se događa glumačka promjena lika, i moram priznati da je to jedna od najboljih, ako ne i najbolja uloga koju je Colin Farell ikada igrao. Lik Colma utjelovljuje sjajni Brendan Gleeson. Najjednostavnije rečeno, on igra lik melankoličnog svirača koji zaprijeti Padraicu da će odrezati svoje prste ako nastavi razgovarati s njim. Dugo sam tražila što ta simbolika znači, ali na kraju je i sam redatelj rekao kako mu se to jednostavno učinilo zanimljivim za lik.
Kada lik zaista počne rezati svoje prste, a oni su jedino sredstvo kojim može svirati, to je trenutak u kojem komedija prelazi u tragediju i dramu. Gleeson također dosljedno igra svoj lik te njegov lik ima više slojeva nego Farellov. On igra savršenu protutežu liku Padraica. Colm je osoba koja silno želi izaći iz rutine i naći smisao života, dok Padraic voli rutinu i ne može zamisliti život bez nje. Gleeson i Farell svoje su uloge naizgled običnih ljudi doveli na novu razinu, što je odlika iznimno talentiranih glumaca. Ne bih mogla zamisliti druge glumce u njihovim ulogama i to je jedan od dokaza da je McDonagh izabrao one prave.
Film "Duhovi otoka" nije konvencionalan kada ga uspoređujete s drugim filmovima koji su obilježeni žanrom tragikomedije. On je jednostavno poseban film koji je u isto vrijeme i smiješan i tužan. Smiješan zbog svojih živopisnih likova, ali tužan zbog sudbina tih istih likova. Tužan je jer konflikt izjeda jednog od dobrih likova, jer pretvara velikodušnost u podlost, a ljubav u osvetu.
Kroz film se na trenutke provlači i rat koji se odvija nasuprot Inisherina. Rat kao simbol konflikta između dvaju glavnih likova podcrtava njegovu besmisao, ali i cikličnost. Kao što dva glavna lika ne mogu jedan bez drugog, tako ni naš svijet ne može bez rata. Ovaj maestralni film već je pokupio sve nagrade za koje je bio nominiran, a mi smo sigurni da će kupiti i vaša srca.
1/14 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/13 >>
Pogledaji ovu galeriju
na instagramu
