Oliver Dragojević napokon bi mogao dobiti spomenik u Veloj Luci. Izradili su ga naši poznati akademski kipari i supružnici Izvor Oreb i Emilija Karlavaris. No još uvijek u njihovu ateljeu u Pisarovini čeka put prema Korčuili. Kako izgleda i zašto je još uvijek skriven od očiju javnosti, otkriva naša Anja Beneta za In magazin.
Nikad prežaljeni Oliver ponovno se rodio pod vještim rukama jednog od naših najvećih živućih umjetnika Izvora Oreba i njegove supruge, vrsne kiparice Emilije Karlavaris.
"Ja sam rođen u Veloj Luci, ajmo reći kao i Oliver. Ta ulica gdje smo mi živjeli, on je prolazio tom ulicom, mi smo ga poznavali, i on je pjevao moje pjesme, kasnije je snimio moje pjesme.To su pjesme Moja Emilija i Jo da mi je. To je zadnja skladba od Zdenka Runjića koje je Oliver snimio odnosno pjevao'', govori Oreb.
Skulptura Olivera u mornarskoj majici s gitarom u ruci na bitvi, gdje je vezao svoj brod - savršeno dočarava lik i djelo nikad prežaljene hrvatske glazbene ikone.
"Počeli smo sa skicama manjim, pa većim, to je trajalo dok smo ušli u karakter njegov, dok smo našli njega kao znak, kao simbol, što je Izvor rekao da mora biti i trubadur, i pjesnik i ribar, odonosno morski vuk iz Vele Luke. ", govori Emilija Karlavaris.
"Ono što njega krasi, to je njegova jednostavnost. Biti jednostavan, to znači biti velik, a velik to znači biti jednostavan. Njegovu veličinu nitko nije nadmašio. Mi samo mu možemo reći hvala. Ako je skulptura doprinos, ako je kip doprinos onda je to još uvijek premalo koliko je taj čovjek zaslužio.", govore.
Izrada je trajala dvije godine. Pazilo se na svaki detalj.
"Kod portreta je bilo najgore, učiniš nešto i mislim da sam krasno napravila, da je izvrsno, dođem dolje, spustim se s lojtri, pogledam izdaleka, majko mila, što sam to učinila, ajde opet gore, skidaj, mijenjaj...Tu gitaru recimo nismo nikako mogli postaviti. Jedno četiri puta smo ju izmodelirali i vraćali natrag...'', priča Emilija.
"Ja sam se zabavljao sa konopima, kad sam napravio sam pogriješio, krivo je išao, i onda on kaže neće to nitko vidjeti, a ona viče skidaj, znaš ti za koga je to, odma će ti reći, vidi ga , falija je. I onda smo sve ispočetka'', priča Izvor.
No "vridilo je" svake kaplje znoja.
"Najvažnije je da je postignut dojam da nitko ne smije reći da to nije onaj čovjek kojeg mi svi poznajemo. A to je smisao skulpture, to je smisao spomenika. ", objasnili su.
Spomenika koji bi Oliver napokon trebao dobiti u svojoj Veloj Luci.
"U Veloj Luci je Muzej Oliver Dragojevića, kraj toga je veliki park kojeg su nazvali parkom Olivera Dragojevića i u tom parku bi to trebalo biti. ", kažu.
Ipak, još ćemo morati pričekati da Oliver zasja u bronci.
"Uvijek su problem novci. Ovo je već treći pokušaj da se ovo realizira, e sad nadamo se da ćemo uspjeti ovaj puta, dok ne skupimo novce, ne može se lijevati. Po najnovijem, donacijama naših ljudi se treba financirati koji su se rodili u Veloj Luci koji žive vani koji to mogu isfinancirati'', kažu.
Iako je Oliverov lik uklesan u mnogim srcima, njegov spomenik trajni je podsjetnik za sve buduće generacije, na trag koji je ostavio u beskraju.