Kako izgledaju koncerti naših glazbenika pred Hrvatima u iseljeništvu i kakve sve priče čuju kad su među njima, domaći pjevači i pjevačice otkrili su Juliji Bačić Barać za IN magazin. Postane vrlo emotivno u dalekoj Australiji, Kanadi, Americi, ali i drugim zemljama kada iseljeni Hrvati čuju pjesmu na materinskom jeziku.
Daleko od domovine kad se zapjeva hrvatska pjesma, i Lijepa naša čini se malo bliže. Koncerti pred Hrvatima u iseljeništvu uvijek su dobro posjećeni, ali i nabijeni emocijama.
"Naši iseljenici su posebna vrsta publike, volim nastupati za njih zato što su vrlo iskreni", priznao je Miroslav Škoro.
"Oni jedva čekaju te hrvatske noći, vani su ljudi više domoljubi nego ovdje", zaključila je Lidija Bačić.
Željko Bebek ove je godine pjevao Hrvatima u Kanadi, Americi i Australiji, a Marina Tomašević redovito odlazi na nastupe na drugi kraj svijeta.
"Mene recimo u zadnjih trideset godina Amerika, tako reći, hrani. Pogotovo Kalifornija gdje sam obavezno po dva, tri puta gost. Tamo je publika, njih ne zanima koji vi hit imate, ima li vas u medijima, kod njih je aposlutno kakav ste čovjek. Osim što dobro pjevate morate biti dobar zabavljač", ispričala je Marina Tomašević.
A zabavljači Mladen Grdović i Duško Lokin među rekorderima su kad nastupi u inozemstvu u pitanju. Nije daleko od njih ni Miroslav Škoro, koji je dijaspori posvetio i svoju novu pjesmu.
"S tim našim iseljenicima, Hrvatima koji su već generacijama tamo, uvijek je specifično to što se stvarno drže te svoje tradicije. Puno puta više znaju o našoj domovini nego što znamo mi. Neću sad govoriti o tome tko je više voli, međutim emocije su uvijek velike", zaključio je Škoro.
Uvijek su zanimljiva i druženja s našim iseljenicima nakon nastupa.
"Oni kad ti dođu, pogotovo ako ih je baba učila jeziku znaš, kad ide prema tebi cura onako visoka, zgodna i onda te pita-more li se tobon slikati? Onda ti kažeš more! Najslađi su na svijetu, jako ih volim, imam i sad nekoliko nastupa u inozemstvu", najavio je Škoro.
Pjevač grupe Dalmatino nikad neće zaboraviti kad mu je na jednom koncertu u Australiji prišao Hrvat i poželio da mu za 75. rođendan otpjeva pjesmu "Grdelin".
"Kaže ja i moje četiri sestre smo cijeli život u nekim engleskim zemljama i jedva čekam da se vratim u Imotski, da dočekam penziju u svojoj zemlji i mi smo to odsvirali, a suza suzu goni. Ipak nije dočekao da se vrati u svoju zemlju nego je sahranjen u Sydneyju, ali od oltara do groba svirala je pjesma "Ja sam ćaćin grdelin", otkrio je pjevač.
Čežnja za domovinom danas je zbog razvoja tehnologije ipak mnogo manja.
"Osamdesetih i početkom devedesetih ta patnja je bila apsolutno prisutna, međutim danas to više nije tako jer imamo društvene mreže gdje se družimo svi međusobno, danas ni ti letovi nisu tako rijetki. To više nije ta nostalgija kao što je nekad bila, Australija je malo drugačija, ali i tu već polako popušta", zaključila je Marina.
Možda je nostalgija malo manja, ali nitko od Hrvata ne ostaje ravnodušan kad čuju pjesmu na svojem jeziku tisućama kilometara daleko od rodnog kraja.