Larisa Lipovac u karijeri je potpisala nebrojeno mnogo koreografija, predstava, koncerata i festivala, no rad s djecom je posebno veseli. Pedagoškim pristupom klince uči pravim životnim vrijednostima, a pomaže im i da prebrode probleme u osjetljivim godinama. Jedna od naših najboljih i najpoznatijih plesačica i koreografkinja razgovarala je s Bojanom Kosijerom za In magazin, kojem je otkrila i u što pretvara svoj plesni centar.
Larisa je do svoje 16. godine bila profesionalna sportašica. Kao višestruka prvakinja države u ritmičko-sportskoj gimnastici mislila je, logično, da će postati trenerica.
''Čak sam i upisala KIF, međutim već u srednjoj školi sam ja počela s tim plesom koketirati pa su me vrlo brzo pozvali na audiciju, pa sam ’93. imala svoju prvu predstavu u ZKM-u. I onda sam skužila da je to neki svijet gdje ja mogu biti svoja i koji mi daje puno veću širinu. Svijet kreativnosti, stvaranja, realizacije'', objasnila je.
Svijet plesa odlučila je pomnije upoznati u domovini showbizza te je otputovala na studij u New York.
''Tamo sam u biti diplomirala na Alvin Ailey American school of dance, tako da sam živjela pet godina u New Yorku i onda sam i probala tamo neke audicije, međutim uvijek mi je bio taj moment – ja bi se vratila doma. Ja bi doma mijenjala neke stvari, otvorila plesne centre
I tu želju, koju danas smatra svojim najvećim uspjehom, je tada i ostvarila. U Tali već 20-ak godina neke nove naraštaje uči različite plesne tehnike, ali i puno više od toga.
''Nismo plesni klub, ne bavimo se show danceom nego više razvijamo kod djece i mladih ljubav prema kazalištu i plesnoj umjetnosti. To znači da u našem programu osim plesa i plesnih treninga omogućavamo djeci da imaju neki drugi input – dakle gluma, rad s glasom, neke radionice dizajna, kostima, scenografije. Kako se ponašati pred kamerama, što je sve potrebno za audiciju ili casting'', objašnjava Larisa.
S klincima ima poseban odnos, a njezin pedagoški pristup u radu s djecom mnogima pomaže i u, primjerice, rješavanju problema uzrokovanih bullyingom.
''Oni jako cijene taj prostor dvorane, mogu biti svoji, ja im dajem jako puno prostora da se izraze, artikuliraju svoje misli, da jednostavno rade na tom samopouzdanju jer kroz ples i tu disciplinu tijela ti stvarno možeš sebi u svakodnevnom životu pomoći. Da neki kompleksi koji se stvaraju u pubertetu, možda nešto što si stekao dok si bio mali i nikad nisi mogao prijeći preko toga. Oni se meni stvarno otvaraju.
Veliko zadovoljstvo i sreću priuštio joj je i njezin sin Grgur koji je krenuo njezinim stopama.
''Je, ove godine mi je uspjelo. Do sada nije pokazivao, više je bio okrenut dramskom sektoru pa je snimio nekoliko serija, sinkronizirao je crtiće, snimio nekoliko filmova, znači više je bio na tatu. Ali nakon kampova i useljenja u novi prostor, prošao je ta dva kampa i jednostavno se zaljubio u ples'', priča Larisa.
Larisi je dan od 24 sata prekratak za sve njezine karijere, no uz dobru organizaciju i podršku, kaže, ipak sve stigne.
''Još uvijek mi mama, fala bogu, puno pomaže, imam super partnera koji je tu uz mene, super ekipu tu na poslu tako da svi stvarno rade u smjeru nekakvih ideja koje razvijamo i nekako su i oni postali dio mog života tako da i oni proživljavaju i žive tu plesnu umjetnost zajedno sa mnom'', kaže Larisa.
A ona ju iskreno i istinski živi te i dalje gori za svoj životni projekt u kojem gradi i scenu za nastupe pa će Tala uskoro postati plesna akademija i pravo malo kazalište na kojem će neki novi klinci dobivati prve pljeskove i ovacije.