Nakon 2Cellosa, Ane Rucner i Maksima Mrvice, koji su u Kini već dobro poznati, sada im se pridružio i Jacques Houdek. Po povratku s prve kineske turneje s ekipom IN Magazina je podijelio dojmove s nastupa, uspomene na kinesku kulturu i hranu, ali i nove planove.
Samo nekoliko dana prije Uskrsa Jacques Hoduek otputovao je u Kinu. Dobio je naime poziv koji se ne odbija i danas prepun dojmova govori o svojoj prvoj kineskoj turneji.
"Klasika je tu nekako najviše na cijeni, i budući da sam ja posljednjih godina potpuno uronio u taj kalsični sviejt, kroz rad s mojim rpofama, nekako se kroz tu priču otvorila i ova priča. Moj violinist Antun Stašić je najviše kumovao, Marjan Krajna, oni su već imali prilike tamo gotovati prije pandemije. Publika nas je prihvatila veličanstveno, fenomenalno. njima smo mi, Europa, Italija, taj mediteran, ta neka toplina koju oni u tom komntekstu nemaju", pojasnio je.
Kineska publika očekivala je operne arije, napolitanske kancone, i legendarne svjetske hitove, no uz njih, Jacques im je priuštio i poneku hrvatsku pjesmu, ali i njihovu.
"Jako pjevan jezik, cijela dvorana je pjevala s nama, mi smo to onako napravili kao ejdan psoeban bis na kraju, da ih onako do kraja razgalimo. Mo lIh va, tako zove pjesma, jedna tradicionalna njihova pjesma o cvijetu jasmina", otkrio je.
Zbog ovih nastupa gotovo da je proputovao sve pokrajine Kine i osjetio broje čari jedne od najmnogoljudnijih država svijeta.
"Shamen, Dalion, Šivaziuang, haha, i još jedna koji sigurno ne znam, a o i ove sam sigruno krivo rekao. U tih nekoliko gradova prošli sve klime moguće, od tropske, vlage 90%, gdje sam ja naravno bio oduševljen s tim jer tko ne bi, do strašne hladnoće, pa opet nazad u neku klimu umjerenu", izjavio je.
Naravno, ponešto ga je oduševilo, ponešto nije.
"Čitava zemlja je jedan veliki botanički vrt, to me npr. oduševilo, i u ogromnim gradovima najvećim i uz autoput kako bi rekli. Odnos prema prirodi, to je ono što me oduševilo, a da su malo prestrogi jesu, a opet to se super odražavalo na organizaciji koja je besprijekorna. Bili smo dva tjedna odsjećeni, nismo mogli normalno komunicirati, niti koristiti naše mreže. Mene fascinira ta njihova odlučnost da budu svoji, da ne puštaju zapad u svoje", zaključio je pjevač.
Hrana je ono gdje, bez obzira na sve, ipak nije riskirao.
"Ja sam se morao naučiti baratati štapićima, inače bi ostao gladan, to ne bi bilo dobro, živčan i gladan pjevač, to ne ide skupa. Svaka pokrajina ima svoje neke drugačuije recepture i mi smo se trudili probati koliko je god moguće domaće, a da ostanemo u nekim gabaritima da ne probamo baš neke preegzotične hrane", otkrio je.
No, zato je anegdota bilo pregršt.
"Nisam ni znao da sam ja u kini Bog bogatstva, God off fortune, šalim se malo naravno, ali naime ja toliko neodoljivo podsjećam na tog čovječuljka iz njihove legende. Tako da na svakom kutku sam izazivao ogromnu pozornost, gdje god bi prošli, jer sam im neobičan i simpatičan pa bi se i slikali sa mnom na ulici", ispričao je Jacques.
I zato, povratak nije upitan! Nakon ove turneje, za sljedeću je, itekako spremniji!