Ovog je tjedna na svečanosti uoči 70. Zagrebačkog festivala posebno priznanje dodjeljeno Dragi Dikliću. On je čak 17 godina bio direktor ovog festivala, a ekipi In magazina priznao je da je tada bilo i pokušaja da ga se podmiti. S 85 godina Diklić i dalje nastupa, igra bridž, a godine su, kaže, samo statistika. Na dodjeli nagrade podržali su ga i kolege glazbenici, a sve možete vidjeti upravo u prilogu In magazina!
Drago Diklić ovogodišnji je dobitnik priznanja za poseban doprinos Zagrebačkom festivalu.
''Lijepo je dobivati nagrade to uvijek veseli, a ja uvijek kažem najljepše su nagrade koje još malo i šuškaju, ova ne šuška ali dobro, nagrada je nagrada, priznanje je priznanje, kad čovjek dobije nagradu znači da je nešto napravio u životu'', zaključio je Drago Diklić.
A on je zaista napravio mnogo. Na Zagrebačkom festivalu je nastupao i pobjeđivao, ali i 17 godina bio direktor. Bilo je tada i pokušaja podmićivanja.
''Uvijek je toga bilo, ali to nije prolazilo. Ono što nije bilo dobro nije moglo proći prema tome nikakva lova tu nije mogla pomoći'',kaže.
Ove će godine navršiti 86 godina, ali tom se brojkom uopće na zamara.
''Znate što, kaj me briga, godine tko ih šljivi, godine su samo nekakava statistika, nek se nose godine. Pa treba živjeti, što drugo, pa život je jednokratna pojava, a to nije razlog da mi nekaj ne popijemo'', zaključio je.
A o svojim vršnjacima, koji žive mnogo mirnije, kaže:
''Tko im je kriv zašto ne izlaze ja se ne dam, hvala Bogu uvijek ima i zgodnog društva, ja sam inače bridžist, igram bridž i uvijek imam društvo'', kaže.
Društvo na dodjeli posebnog priznanja radili su mu i kolege glazbenici, među njima i Bebek, koji o Dragi ima samo riječi hvale.
''Čovjek koji je zabavan, iskren s kojim uvijek može o svemu porazgovarati jedan od onih za koje kažem da su ponos grada Zagreba'', zaključio je Bebek.
Dragin vršnjak je i Miro Ungar, koji se također ne da godinama.
''Ja sam rekao ili ću pasti na bini ili ću pasti na teniskom terenu ali neću umrijeti u krevetu prirodnom smrću'', izjavio je Miro.
Kako danas žive mladi, Dikliću se uopće ne sviđa.
''Meni je žao gledati ove mlade ljude koji se više se ne druže na način na koji smo se mi družili, on uhvati mobitel i to je gotova stvar mi smo se više družili, više smo pjevali, više smo malo i popili'', prisjeća se.
A da o mobitelu nisu ovisni samo mladi, priznao nam je Miro Ungar.
''Počnem gledati u restoranu što nije pristojno i onda dobijem od žene packe po rukama, ako nastaviš gledati u mobitel ja se dižem i idem'', prepričava Miro.
U mladosti su za ovom dvojicom osamdesetpetogodišnjaka djevojke bile lude.
''Pa jesu, jesu i danas su isto'', hvali se Ungar.
''A dobro hvala Bogu, pjevači su bili uglavnom popularni. Pa onda se čovjek zaljubi, pa se odljubi'', prisjetio se Drago.
Ali zato se itekako isplati pročitati monografiju Zagrebačkog festivala, koja je prepuna zanimljivih priča o poznatim glazbenicima.
''Postoje dvije verzije - kako su se Gabi i Arsen upoznali. On je uvijek govorio svoju verziju, međutim ona je uvijek govorila da su se upoznali na probi Zagrebačkog festivala 1959. godine'', priča Petra Balija.
Zagrebački festival rođen je 1953., a jubilarni 70. rođendan proslavit će večeras.
IN magazin gledajte od ponedjeljka do petka u 17:30 na Novoj TV, a propuštene emisije pogledajte besplatno na novatv.hr.
na instagramu
