Četiri godine nakon što je prerano izgubljenom sinu Roku obećao da će plivanjem povezati sve naseljene hrvatske otoke, Domagoj Jakopović Ribafish doplivao je i do posljednjeg, pedesetog u nizu. Iza njega su uzbudljive četiri godine, 210 otplivanih kilometara i nekoliko priznanja. Je li ikad mislio odustati, otkrio je Ani Veli.
Otkad je Domagoj Jakopović Ribafish, krenuvši od krajnjeg juga, plivanjem počeo povezivati naseljene hrvatske otoke, često se o Rokotoku govorilo kao o najljepšoj priči ljeta. Četiri godine trebale su mu za realizaciju ovog projekta, kojim je ispunio obećanje dano sinu Roku, s kojim je rado obilazio otoke.
''Kad se nešto obeća to se mora ispuniti, evo na teži način, tužniji način, ali užasno sam ponosan i na sebe i na sve ljudi koji su omogućili to sve. Pedeset otoka, pedeset priča. Sad da mi netko kaže da su svi ti otoci isti, tu sam ja da kažem da je sasvim drugačije. Potpuno su drugačiji jedan od drugog. Ovdje ne razgovaraju dvije familije, tamo svi sa svima razgovaraju, dvije različite priče. Mislim da bi Rok bio ponosan na svog starog, debelog, ćelavog i da bi rekao - ajde bar si nešto napravio'', priča Ribafish.
Koja je etapa bila najteža?
''Kako ni naši otoci nisu pravilno udaljeni, ima različitih udaljenosti od najkraće dionice koja je bila između Cresa i Lošinja pa do one velike udaljenosti između Mljeta i Korčule, i to je bilo fizički najteže zbog valova od dva metra i bure'', govori Ribafish.
Je li ikad mislio odustati?
''Puno puta jer me strah i ljudi i glisera i jet skijeva i morskih pasa, tuna, meduza. Da je prošlo nešto više od pola metra ja mislim da bih se samo stisnuo i pretvorio u fetus, više nikad ne bih plivao, ali eto, nešto me čuvalo'', govori.
Koliko je ovaj projekt za Domagoja bio i ljekovit?
''Pa evo želio bih se još jednom zahvaliti svima koji su me podržali u tom projektu koji uopće nije imao smisla, nije bio realan i da je Rok sad s nama ja nikad ne bih imao vremena, radio bih 50 drugih poslova, gonio bih pare. Ovako sam kroz taj projekt sa sebe spoznao i upoznao tisuće klinaca, tisuće roditelja i posijao neku dobru ideju, nekakve lijepe stvari. Ja mislim da je projekt uspio, nije skroz uspio jer da jest sad bi ljudi s otoka nastavili s čišćenjem otoka i organizirali nekakve peticije da se popravi vozno stanje brodova, i da se vrate stručni kadrovi na otoke, ali ovo je neko malo sjeme koje će narasti, iznjedriti nešto bolje na kraju'', zaključio je Domagoj.
Pomoću Rokotoka, čak šest tisuća klinaca učio je važnosti ekologije, sporta i provođenja slobodnog vremena u prirodi.
''Poruka roditeljima je da pričaju s djecom, da ih slušaju i da bitan komad dana odvoje na komunikaciju, to ne znači da vi kuhate ili odrađujete fuš, a da dijete kod vas igra kompjuter. Komunikacija je da razgovarate. Sve bih dao da mogu ponovno pričati s Rokom i gledam ljude oko sebe koji u potrazi za slavom, novcima, sve više rade. Taj jaz, djeca imaju sve manje kulture, sve manje kućnog odgoja'', govori Domagoj.
Zato razgovarajte sa svojom djecom. Nadamo se da će Rokotok plivati i dalje nekim novim projektima jer daje nadu u bolji svijet i neku ljepšu budućnost.