Vedrana Rudan godinama je svojim britkim riječima bez zadrške progovarala o životu i društvu, a jednako otvoreno javnosti je otkrila i detalje svoje teške borbe s rijetkim oblikom raka.
Vedrana Rudan preminula je u 77. godini nakon teške borbe s rakom žučnih kanala, rijetkom i ozbiljnom zloćudnom bolešću o kojoj je posljednjih godina otvoreno govorila u javnosti.
Poznata književnica i kolumnistica svoju je dijagnozu otkrila 2024. godine, a bolest je potom postala jedna od tema o kojima je pisala bez zadrške, u svom prepoznatljivom, britkom stilu.
Riječ je o kolangiokarcinomu, odnosno zloćudnom tumoru koji nastaje u žučnim kanalima. Žučni kanali prenose žuč iz jetre prema žučnom mjehuru i tankom crijevu, a tumor se može razviti na različitim dijelovima tog sustava.
Jedan od problema kod ove bolesti jest činjenica da u početnim fazama može proći gotovo neprimijećeno. Simptomi često nisu specifični i mogu nalikovati mnogo češćim probavnim i drugim zdravstvenim tegobama, zbog čega se bolest kod dijela pacijenata otkrije tek u uznapredovaloj fazi.
Među mogućim simptomima raka žučnih kanala navode se žutica, odnosno žutilo kože i bjeloočnica, taman urin, svijetla stolica, svrbež kože, bol u gornjem dijelu trbuha, neobjašnjiv gubitak kilograma, gubitak apetita, umor, mučnina i povraćanje. U nekim slučajevima može se pojaviti i povišena tjelesna temperatura.
Pojava jednog ili više ovih simptoma, naravno, ne znači da osoba boluje od raka. Riječ je o tegobama koje mogu biti povezane s brojnim drugim stanjima, no dugotrajne ili neuobičajene simptome potrebno je provjeriti kod liječnika.
Rudan nije skrivala koliko je liječenje bilo teško. Tijekom borbe s bolešću liječila je i metastaze na jetri, a nakon stereotaksijske radioterapije razvila je ozbiljne komplikacije na dvanaesniku. Iz KBC-a Rijeka u ožujku 2026. objavili su da su joj komplikacije liječili hiperbaričnom oksigenoterapijom (HBOT).
''Trenutačno sam kod kuće. O meni se brine obitelj. Juha, čaj, hrana kruta, meka, pranje na krevetu, odnošenje iz sobe viška mog materijala… Glumim kako dremuckam. Sram me je. Na koje sam grane pala. Kad im to kažem, čujem samo jednu rečenicu – ti si naša. Čija sam kad sam u bolnici danju i noću, kad u tri ujutro osjetim ruku na čelu, kad u pet sestre vidim kako odnose moj otpad koji se meni beskrajno gadi, kad mi u šest mjere tlak, temperaturu…'', napisala je u svojoj posljednjoj kolumni prije smrti.
Svoju borbu s bolešću opisivala je bez uljepšavanja, govoreći o bolovima, iscrpljenosti, liječenju, ali i ljudima koji su joj tijekom najtežeg razdoblja pružali podršku.
"U tom paklu postoje i kockice leda, gase plamen koji ti ždere i dušu i tijelo. Ovo nije fraza kojom ja bespomoćna nesretnica kupujem njihovu milost. Te žene i jedan dečko bića su koja nas drže, možda samo po meni, na besmislenom životu. Mnogi sretnici koji ovo čitate nemate pojma o čemu govorim. Izgledamo jezivo. U nas ubacuju kemo i ostale otrove, ali lica sestara kojima smo okruženi nisu naše ogledalo. Smiješe nam se kao da smo lijepi, drže posudu za povraćanje, mijenjaju nam pelene, istresaju naša govna u školjku dok se nama diže želudac jer ne možemo podnijeti vlastiti smrad. Izgledam poput kostura prekrivena kožom. Najdraži me preklinju da nešto pojedem, meni se sve gadi. Pred petnaest mi je minuta u sobu ušla spremačica i tepajući mi kako je 'maneštrica' lagana, baš lagana, nagovorila me da je progutam. Nisam mogla vjerovati da sam to učinila'', napisala je u jednoj kolumni.
Galerija
Upravo je njezina otvorenost skrenula dodatnu pozornost javnosti na kolangiokarcinom, rijetku bolest koja zbog nejasnih simptoma u početnoj fazi može dugo ostati neotkrivena.
1/20 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/22 >>
Pogledaji ovu galeriju
