Sandra Rončević pridružila se Sanji Doležal i Anti Udovičiću u rubrici IN magazina "Kuhanje je IN" u kojem će gledateljima otkriti svoje kulinarske tajne.
Galerija
Naša poznata gastroblogerica Sandra Rončević novo je lice ekipe In magazina, točnije rubrike "Kuhanje je IN", a s kojom smo razgovarali povodom njezine nove kulinarske avanture.
Iako se ne sjeća prvog jela koje je u životu skuhala, Sandru je kuhinja zanimala već u najmlađim danima, a pamti i kolač koji je posebnom prigodom pripremila za svoju mamu.
"Moram priznati da se ne sjećam prvog konkretnog jela koje sam skuhala, ali se sjećam prvog kolača koji sam ispekla mami za rođendan, i to u svojim ranim tinejdžerskim godinama. Bio je to kolač s podlogom od tostiranih lješnjaka, premazom od pekmeza i hrskavom koricom od bjelanjaka, danas bih to stručno nazvala meringom. Po recept sam skoknula kod susjede jer sam htjela napraviti neki novi kolač koji moja mama nije još uvijek pekla, a ona nam je baš često pekla kolače, i to kakve! Iako i sama volim napraviti dobar kolač, ispeći hrskave kekse ili sočnu tortu, ipak prednost dajem slanim okusima", rekla nam je Sandra.
A otkuda uopće njezina ljubav prema kuhanju?
"Ja sam bila dijete koje nije voljelo jesti i kao dijete nisam jela puno toga. Bila sam naporna i štrkljava (okej, sve sam to nadoknadila, sad sam sve suprotno, bit će da sam ja jedna od onih kojoj je sirup za apetit počeo djelovati tek u dvadesetim godinama, hahaha!). Krajem srednje škole sam odlučila postati vegetarijankom i bila sam vegetarijanka punih deset godina, moji su to doma dobro primili, ali mi je mama rekla da ona neće kuhati dva jela pa neka kuham sama – i to je bila rečenica koja mi je promijenila život. Tu se rodila ljubav prema kulinarstvu, prema hrani, začinima, prema istraživanju namirnica, ljubav koja traje i dan danas. Od tada pa do danas nisam prestala istraživati, kombinirati, kuhati svaki dan. Danas više nisam vegetarijanka, ali mi je u prehrani i dalje najviše zastupljeno povrće, samo mu ponekad dodam mrvu slaninice. I evo, danas sam osoba koji je hobi pretvorila u posao jer je moje bavljenje hranom i zapisivanje priča o hrani dugo vremena bio onaj bitan element mog života, onaj ispušni ventil koji mi je u stresnim danima držao glavu iznad vode. S druge strane, meni se čini da kuham oduvijek. Kuhanje je oduvijek bilo moj odmak od svega. Tu sam si nekako svoja i tu mi nitko ništa ne može, okej, osim vruće pare i užarene pećnice. Kuhanje i pečenje kruha je moja antistres terapija i meni nešto najprirodnije na svijetu, mislim da je to čista ljubav, a možda je nešto i u genima, baka s tatine strane je zaradila mirovinu kao kuharica", otkrila je Sandra.
Ispričala nam je i kakva su njezina iskustva vođenja gastrobloga, "O slanom & slatkom: o svemu" jedan je od najpopularnijih u Hrvatskoj.
"Kod mene je to sve teklo nekako prirodno i raslo organski. Istina je da su ti neki moji prvi zapisi o hrani i recepti bili namijenjeni mojim prijateljicama koje su tražile recepte za nešto što bi probale na našim druženjima, a ja te recepte nisam imala u pisanoj formi, već u glavi pa sam doskočila problemu i virtualno ih zapisala pa im kasnije samo šibnula link. Usput sam otkrila i ljubav prema fotografiji hrane (prve fotke su mi bile ajme, to ne moram ni spominjati) koja se sa svakom okinutom fotkom sve više razvijala, a i sama kvaliteta fotografija je bivala sve boljom. Društvene mreže su dodatno digle vidljivost blogovima, počeli smo svi polako graditi sve zahtjevniju publiku koja je željno iščekivala stalno novi sadržaj i blog je postao često mjesto svraćanja po neku novu inspiraciju, recepte, ali i priče. Sadržaj su počeli prepoznavati i različiti gastro brendovi koji su u meni našli i kvalitetnog suradnika za produkciju sadržaja koja se evo, pretvorila u pravi, pravcati posao te sam na kraju, prije dvije godine izdala i vlastitu kuharicu pod nazivom "Mrvu ovog, zeru onog“", pohvalila se Sandra.
Što očekuje od rubrike "Kuhanje je IN", ima li tremu i čemu se najviše veseli?
"Nemam nekakvih posebnih očekivanja, osim da s gledateljima podijelim neke nove priče i recepte, u tanjure im donesem neke nove okuse, upoznam ih s različim začinima i svjetskim kuhinjama koje su meni drage, a koje koriste svima nama poznate namirnice samo na drugačiji način, podučim ih nekim novim tehnikama, onoliko koliko to televizijski format dopušta, a nemam ni tremu – ja sam uvijek ista, opuštena i brbljava, rođena bez treme. Jako me vesele snimanja jer je na njima uvijek opuštena atmosfera, zabavno je, ali i superprofesionalno, a ako vas zanima što se dogodi s jelima koja skuhamo, znajte da se svi sa seta skupimo i sve pojedemo.
Antu ne poznajem osobno, iako već dugo pratim njegov rad i super mi je njegov pristup kuhanju, a Sanju sam upoznala ovdje na snimanjima i kliknule smo na prvu! Možda zato što dijelimo ljubav prema istom, divnom mrežničkom kraju, otkuda ja u stvari potječem", zaključila je.
Pitali smo je i je li možda obožavateljice Sanjine grupe Novi fosili?
"Kao mala djevojčica sam bila veliki fan, roditelji su mi kupili sve ploče i "Tonka, reci cvrčak“ je bila redovno na obiteljskom repertoaru i lomila gramofonske igle. Danas ipak slušam malo drugačiju glazbu, ali i dalje znam sve riječi hitova Novih fosila, pa tko to ne zna?!", zaključila je Sandra.
Otkrila nam je i koji bi naš tradicionalni recept preporučila svakom strancu koji dođe u Hrvatsku da proba?
"Strance s kojima dolazim u kontakt prvo pitam na koju su se lokaciju u Hrvatskoj uputili jer nema jednog jedinstvenog jela za preporuku. Na proputovanju Hrvatskom treba kušati sve; od čašice slavonske rakije, pa pravog domaćeg kulena, perkelta od soma s rezancima ili čobanca u Slavoniji, preko ručno rađenih štrukli i purice sa sočnim mlincima u Zagrebu i okolici, pa sve do pršuta, kokošjeg žgvaceta s fužima i mirisnih kobasica s malvazijom u Istri, kvarnerskih škampa, savijače sa šumskim borovnicama u Gorskom kotaru, ličke base, slanine i janjetine, Rabske torte (sve je rapsko osim Rabske torte i Rabske fjere), zrelog paškog sira, skradinskog rižota, poljičkog soparnika, dalmatinske pašticade, jadranskih liganja i svježe ulovljene ribe, za one znatiželjnije vitalca na Braču, dubrovačkih poveruna i slatke rozate... Mogla bih nabrajati dva dana i vjerojatno ne bih sve nabrojala. I da, svakako sve to sljubiti s našim divnim vinima!", savjetovala je svima.
A nagovoraju li je njezini doma da često kuha i priprema li im neke posebne specijalitete?
Ma mene ne treba nagovarati, ja se nagovorim sama! Volim biti u kuhinji, volim kuhati za obitelj i prijatelje, stalno istraživati, otkrivati nove okuse, kao i vraćati se onim starima, dobro poznatim iz djetinjstva. Ono što baš svi često traže da im pripremim jesu sourdough focaccia i baba ganoush, bliskoistočni namaz od patlidžana koje ja momački ogaravim. I parmigianu, i borani banjan, dva prekrasna složenca s patlidžanima, svaki divan na svoj način. Kad krenu topli dani patlidžan je moja top namirnica", otkrila je.
Sandra nam je rekla i koja je njezina omiljena hrana, a koja najgora?
"Ma meni je sva hrana draga, što se i vidi! Više sam slani tip nego slatki. Koliko volim talijansku gastronomiju, toliko obožavam okuse i mirise Bliskog istoka, zaljubljena sam u filozofiju meze. Kod mene se stalno mezi, uvijek imam nekih domaćih namaza, na brzinu napravljenih pogačica, na tavi prebačenog povrća, umaka od jogurta koji tako divno miriši na sumak i za'atar, a budući da sam slavonska snaha imam i domaće kulenove seke i slaninice, bez toga ne može. Pun stol divnih zalogaja, opušteni ljudi za tim stolom, cvijet-dva u vazi, kap dobre rakijice, čaša vina i grleni smijeh, eto, jednostavnost života u svom iskonu! Okej, ako baš moram nešto navesti što mi je zadnje na listi, to su onda iznutrice, s njima se nikad baš nisam sprijateljila skroz, iako ih pojedem. Mislim da je za to krivac svima dobro znana rečenica iz djetinjstva "ono što je u tanjuru mora se pojesti!"", priznala je.
Prati li rad slavnih svjetskih chefova i ima li neki uzor među njima?
"Od slavnih kuhara volim Yotama Ottolenghija, imam sve njegove kuharice i jako volim njegov opušteni pristup kuhanju i taj Bliski istok koji nam svojim jelima donosi u tanjure. Odličan mi je i Massimo Bottura zbog svih projekata koje je pokrenuo, a posebno zbog korištenja svog influencerskog položaja na skretanje pažnje na problem bacanja hrane i gladi koja je još uvijek itekako prisutna u svijetu. Divne su ove nove generacije skandinavskih kuhara koje se okreću održivosti i konkretnom društvenom angažmanu, poput Rasmusa Munka čija jela i njihova prezentacija tjeraju na razmišljanje o društvenim i političkim temama, od izrabljivanja djece do globalnog zatopljenja. Jer u današnjem svijetu, u kojem je toliko vidljiva podjela na one koji imaju sve i one koji nemaju ništa, jednostavno moramo djelovati tako da svojim djelovanjem vraćamo društvu, to je naša moralna odgovornost koja nikada ne smije biti propitivana", poručila je.
I za kraj Sandra je imala poruku za gledatelje IN magazina koji ju prate na malim ekranima?
"Kuhajte, upoznajte nove okuse, mirise i boje, ne bojte se novih začina, otputuje kroz njih na mjesta na kojima nikad niste bili i upoznajte drugo lice poznatih vam namirnica! I pratite sezonalnost, svaka nam sezona donosi nove divne namirnice (kojima se ja svake godine iznova radujem). I jedite u društvu, pozovite za stol obitelj i prijatelje, pozovite i putnike namjernike, baš svaki je zalogaj ukusniji kad se dijeli! I pratite me utorkom i četvrtkom u IN magazinu jer #kuhanjejeIN!", poručila je Sandra.
1/17 >>
Pogledaji ovu galeriju
1/16 >>
Pogledaji ovu galeriju
