Ovaj svestrani ekonomist koji živi na relaciji Cesarica - Zagreb vodi se mišlju da imamo samo jedan život i da ga trebamo iskoristiti u potpunosti, što je i jedan od razloga njegove prijave u Survivor.
"Američki Survivor gledao sam kao klinac od 12-13 godina i već sam tada znao da je to show u kojem želim jednoga dana nastupati. Oduvijek sam volio pomicati svoje granice, bile to granice izdržljivosti, komfora ili neke sportske granice. S druge strane, uvijek sam živio, kako ja volim ukrasti izreku od mlađih generacija, YOLO život. A kada postaneš roditelj, život postane malo monoton i, iako je to najljepša uloga u životu, avanturističkom duhu poput mog nešto fali, neke lude priče koje treba ispričati, a vjerujem da Survivor to može omogućiti. Koliko god misliš da si mentalno jak, izdržljiv ili pozitivno lud, ne znaš to dok se ne staviš na pravi test i vidiš kakav si u usporedbi s kolegama koji imaju isti cilj poput tebe", kazao nam je Filip, kojeg ne motivira novčana nagrada, nego želja da dokaže sebi i svima koji su sumnjali u njega da je sposoban i izdržljiv te da može pobijediti, a zbog Survivora je propustio i jednu životnu priliku.
"Cijeli život mi je nit vodilja neki instinkt i isto tako sam jako optimistična osoba i tvrdim ljudima da ja uvijek imam sreće. A nije da mislim da sam rođen pod sretnom zvijezdom, nego jednostavno moj optimizam nekako priziva dobre stvari u životu. Recimo, bila je situacija da sam na isti dan u isto vrijeme imao poziv na tečaj za voditelja EU projekata koji sam čekao nekoliko mjeseci, ali išao sam za srcem i odlučio otići na audiciju za Survivor. S obzirom na to da vidite gdje sam sada, jasno vam je da nisam požalio. Voditelj EU projekata ionako je bila samo jedna od ideja ili pričuvni plan. Možda sam i život shvaćao neozbiljno, ali s druge strane, većina ljudi ga shvaća jako ozbiljno pa ponekad dobro dođe kakav buntovnik u svijetu. A vidjet ćemo gdje će me ova Survivor avantura dalje odvesti, ja samo na svoju priču stavljam tri točkice, ne trebaju mi astrologija i čarobne kugle, ne želim znati što me čeka u budućnosti dok ta budućnost ne dođe. Ali da imam ideja, imam", priča.
Filip je kao mlađi trenirao taekwondo, a posljednjih osam godina rekreativno se bavi boksanjem. Osim toga, strastveni je obožavatelj nogometa, tenisa, kartinga, planinarenja i skijanja na vodi, a nisu mu strane ni adrenalinske aktivnosti poput skakanja iz aviona, bungee jumpinga, ziplinea i hodanja na špagi na visini od 50 m. Preko ljeta obožava plivanje i ronjenje, a jednom je prilikom preplivao 4 km Velebitskog kanala po najvećoj ljetnoj vrućini. Ne puca pod pritiskom, kompetitivan je i tvrdi da su more i sport upisani u njegovu DNK-u, a smatra da će mu sve to dobro doći u showu.
"Nitko od nas nije savršen kandidat, svakome možemo naći nedostatke, pa tako i meni. Prednosti su mi što me goni ta neka, nazovimo ju opsesija, jako sam se borio da dođem do Survivora, možda više nego većina kandidata, a to će me goniti i na otoku. Isto tako, ja nisam specijaliziran za određeni sport ili određenu vještinu, ja sam u toj priči klasični all around. Na poligonima sam jako spretan, a u moru svakako među najjačima pa ću zato navijati za što više morskih igri. Trudim se biti dosta metodičan pa koristim blagodati interneta da naučim što više o preživljavanju u divljini. Mentalno mogu samo nagađati, ali, evo, hrabro najavljujem da će moj veseli i pozitivni duh uvijek ostati prisutan, koliko god bili gladni, izmoreni ili ljuti nakon poraza u igri. Vrijeme će pokazati da li sam bio u pravu ili ipak ni ja nisam toliki stroj.
Nedostaci, bojim se da se neću tamo baš puno naspavati, a to će možda malo utjecati na koncentraciju tijekom igara. Volim biti uvijek iskren, a u takvom showu te i to nekada može dovesti u nevolju ili nemilost kod kolega. I nadam se da se neću ugristi za jezik, ali ulazim u show s poštenim namjerama, ne mislim nikome zabijati nož u leđa i kalkulirati jer nisam takav, čist obraz bitniji mi je od pobjede. Ali kažem, to je show koji dovodi čovjeka do granica gdje još nije bio, iako zaista mislim da nema toga što bi promijenilo moj karakter. Moja djeca su još premala da bi gledala i kužila Survivor, ali možda će ga jednoga dana kada budu veći gledati i zato je meni bitno koju poruku prenosim svojoj djeci i kakvim ih životnim vrijednostima učim. A strah, strah me samo da mi se tamo ne dogodi neka glupa ozljeda iz još gluplje situacije koja bi mi završila nastup u showu. Znam biti brzoplet i ići na glavu i dovesti se sam u rizične situacije koje onda rezultiraju ozljedom. Takva vrsta ispadanja najteže bi mi pala, ispadanje bez ispaljenog metka", govori Filip.
Već zna i kako će se postaviti prema ostalim kandidatima, a otkrio nam je i što bi mu moglo smetati kod drugih.
"Svakako se ne mislim postaviti u startu kao vođa jer sam alergičan na nametanje liderstva. Lider prirodno iskoči svojim djelima i zalaganjem, tako da ću se truditi biti što korisniji i nadati se da ću dosta pridonijeti plemenu. S kandidatima želim imati opušten i prijateljski odnos, to je show, to je igra, ajde neka nam bude zabavno iskustvo i neka najbolji pobijedi. Nitko ne želi živjeti s osobama s kojima se ne slaže, tanka je granica između jako lijepog i ružnog iskustva u Survivoru. Koliko god teško bilo, smijeh popravi situaciju. Ako ljudi pametuju previše bez pokrića, ako netko unosi nervozu u pleme, ako ljudi na igrama ne ohrabruju druge, nego im prigovaraju, ako ljudi stvaraju klanove i time uništavaju sinergiju plemena, sve su to neke stvari koje bi mi mogle smetati", smatra.
U Survivor, kaže, ide najspremniji što može biti, i fizički i mentalno, no svjestan je da ne može znati koliko je spreman dok to ne doživi.
"Mentalni aspekt baš i ne mogu puno trenirati, ili imam tu čvrstoću u glavi ili ne. S prehranom sam imao ozbiljne pripreme, svaki dan po 20 sati ne bih ništa jeo, bilo je dana i s po 24 sata da ne unesem u sebe ništa osim vode, sve s ciljem lakše prilagodbe životu na otoku. Proučavao sam internet maksimalno, doslovno sam naučio kako stvoriti vatru s komadom leda. Samo teško da ćemo tamo imati zamrzivač, tako da bolje da se ne pouzdam u led", ističe sa smiješkom.
Filip nam je ispričao i kojim se sve sportovima bavio tijekom života:
"Taekwondo sam trenirao cijelu osnovnu školu. Boks još uvijek treniram. Posljednjih osam godina treniram boks i zaista volim taj sport. Ali samo sam rekreativac, nisam se nikada vidio u profi borbama. Možda jednostavno nemam taj eye of the tiger. A i počeo sam trenirati tek sa 25 godina, prekasno za neke ozbiljnije priče. Ali uživam u kvalitetnom sparingu s kolegama. Nogomet je pak sport koji obožavam i igram ga cijeli život, a nikada nisam bio neki veliki talent. No uvijek dođem s najviše volje na terenu, najviše se trudim, a i imam nos za gol, tako da uvijek odradim svoj posao. Tko zna, da su me sa sedam godina roditelji pitali kojim se sportom želim baviti, možda bih danas bio novi Ivica Olić ili Pippo Inzaghi jer volja i trud uvijek nadvladaju talent. Možda ne nadvladaju talent Messija, ali prosječni talent svakako.
Sport koji sam najviše volio i vjerujem da sam imao i talenta za njega jest karting, ali i to je sada već prastara priča. Imao sam jednu sezonu u prvenstvu Hrvatske, bilo je to prekrasno iskustvo, ali je taj sport bio preskup i karijera je završila prije nego što je i počela. Naravno, tu su tenis i njemu srodni sportovi, u kojima istinski uživam. Puno je tu nabrojenih sportova, ali ta svestranost možda mi može biti najjače oružje na poligonima u Survivoru. Ja jako volim filmove pa bih volio ispričati neku filmsku priču, dečko koji se cijeli život bori na raznim sportskim bojištima bez medalja oko vrata, ali sve to onda kulminira podignutim peharom Survivora. Dobro zvuči, zar ne?"
Uz sve hobije i ambicije, Filip je i brižni otac dvoje djece, a živi i s tri psa.
"Moji sinovi Elio i Enio moj su smisao života, ništa u životu što sam napravio ili što ću postići ne može se mjeriti s ljubavi i ponosom koje osjećam prema njima. I cijeli ćemo život provesti zajedno, gledat ću ih kako odrastaju i provoditi s njima najljepše trenutke svoga života. Ali tata mora otići na neko kratko vrijeme da proba ispričati neku dobru priču u svojem životu. Moja žena mi je uvijek podrška i to će mi davati snagu u teškim trenucima na Survivoru. Psi mi zadaju toliko glavobolja u šetnjama jer su jako neposlušni da će mi dobro doći odmor od njih... Žena me uvijek optužuje da sam stalno na mobitelu, ali recimo to je stvar koja mi neće nimalo nedostajati. Falit će mi pozivi moga dede, iako me nikada ništa ne čuje dok pričamo, ali lijepo mi je čuti njegov glas. Falit će mi nogomet i poker s prijateljima i zezancija cijelu noć uz kartanje. Falit će mi pizza. Jako će mi faliti glazba, glazba je ta koja me može dići iz najgorih situacija. Falit će mi komad papira i olovka jer moj kreativni mozak uvijek nešto smišlja i onda svaku ideju u glavi moram zapisati. Tu pak vidim i pozitivne stvari, možda mozak prestane razmišljati o svakakvih glupostima pa ga malo i odmorim. Falit će mi zaspati uz dobar film. Ili ako sam jako umoran, uz film koji sam gledao 478 puta, poput npr. 'Gas do daske' pa zaspim u sedmoj minuti. Poslije obitelji, ipak će mi najviše faliti Cesarica. Cesarica je moj dom, moja prekrasna mala uvala podno Velebita. Jedino kada sam tamo srce mi je na mjestu i Cesarica je jedina za čiju brigu imam motivacije kao za nastup na Survivoru. I spominjao sam životni moto i ciljeve, a briga o Cesarici je jedino u životu što ne spada u kategoriju avanture i adrenalina, a da me potpuno ispunjava", priča Filip.